Uza sve moguće informacije koje nam serviraju samozvani gurui prehrane, farmaceutska industrija, trgovci, nutricionisti... jesti zdravo nikada nije bilo više zbunjujuće. Tzv. zdravoj hrani posvećene su čitave police i sve popunjeniji odjeli u trgovačkim lancima, ljekarnama, drogerijama na čijim proizvodima "vrište" tvrdnje kako je nešto s malo masti, bez šećera, posve prirodno – i jedini ispravni odabir želimo li se "zdravo" hraniti.
Pazite na deklaracije
Ispada da je sva druga hrana, koju će potrošač odabrati s neke druge police, nezdrava, iako se ni ta ne bi našla na polici da nije zdravstveno ispravna, što znači da je i ona sigurna za konzumaciju i ne sadrži tvari u količinama koje bi mogle ugroziti ljudsko zdravlje. No čak osam od 10 odraslih prema nekim je istraživanjima u posljednjih godinu napravilo zaokret prema "zdravijem" izboru, dok je istraživanje britanskog Instituta prehrambene tehnologije pokazalo kako je čak 64% kupaca pod utjecajem "zdravih" proizvoda. Lijepo upakirani, uvjerljivo oglašavani s poznatim licima, i uz nešto veću cijenu od "nezdravih" proizvoda, teško im je odoljeti. No je li zbilja sve tako idilično, dok se vodimo subjektivnim, umjesto objektivnim mjerilima kupnje?
– Pogledamo li nutritivni sastav takvih proizvoda, u većini slučajeva ćemo uočiti da su sastavom vrlo slični proizvodima koji nemaju smanjen udjel šećera ili masnoća. Stoga je vrlo važno obratiti pažnju na deklaracije i nutritivne tablice iz kojih možemo saznati sve informacije i odlučiti je li stvarno takav proizvod zdraviji i mudriji izbor – sugerira nutricionistica Nataša Šoštarić, stručna suradnica Definicije hrane.
I superhrana nepotvrđena
No da bi neki prehrambeni proizvodi imali funkcionalnost ili "etiketu" da su korisni ili zdraviji, možda i poželjniji, njihova hranjiva vrijednost i tzv. prehrambene tvrdnje trebaju imati i određenu podlogu, dodaje pak magistar nutricionizma i direktor tvrtke NutriConsult Nenad Bratković. Kada govorimo o namirnicama ili prehrambenim proizvodima s određenim udjelom korisnih hranjivih tvari, to znači da su – bez dodanih šećera, bez sladila, sa smanjenim udjelom masti i šećera, bogati vlaknima ili omega-3 masnim kiselinama... Pa tek onda "s dodanim vitaminom XY" i slično.
– Pritom ne govorim o supernamirnicama ili superhrani jer je taj termin "rezerviran" za namirnice koje imaju veću antioksidativnu ili drugu vrijednost i nerijetko dolaze iz dalekih i egzotičnih zemalja. To su, primjerice, camu-camu, acai, goji bobice, chia sjemenke, zatim i aronija, brusnica, borovnica... No, i taj je termin znanstveno nepotvrđen i uglavnom subjektivan te produkt marketinga "industrije zdravlja" – tvrdi Bratković.
Laici ne znaju, no trgovci i proizvođači u zabludu nas dovode već i kod mlijeka. Uvijek radije kupite svježe mlijeko, kaže Bratković. Trajno se mlijeko podvrgava raznim postupcima sterilizacije na visokim temperaturama, pri čemu se postiže zdravstvena sigurnost, no narušena mu je hranjiva vrijednost u odnosu na svježe mlijeko.
Uz voćne jogurte, koji se reklamiraju kao zdravi, ali su prebogati dodanim šećerima i prehrambenim aditivima (zgušnjivačima, regulatorima kiselosti, umjetnim sladilima), želimo li jesti "zdravo", nije, primjerice, za vjerovati ni grčkim jogurtima koji sadrže visok udjel mliječne masti i visoku energetsku vrijednost u odnosu na jogurte iz obranog mlijeka. Žitarice za djecu u obliku čokoladnih kuglica i hrskavim cornflakesom s mnogo dodanog šećera nisu dio zdravog doručka i treba ih zamijeniti financijski povoljnim i vrlo zdravim zobenim pahuljicama, koje se mogu pripremati na razne i brze načine, preporučuje Bratković. Margarini i light "dijabetički" džemovi za "zdrav" doručak, posebice jeftiniji, mogu biti bogati transmasnim kiselinama – najgorom vrstom tvari koja se pojavljuje u gotovim namirnicama, ili pak nepovoljnim tipom masti (omega-6) koje ionako previše unosimo prehranom, rekao je Bratković.
kada bi si to mogla financijski dopustiti, kupovala bih od dimaćeg bio proizvođaća njegove proizvode na tjednoj bazi , isto bi našla pouzdanog uzgajivača kokica, pajceka i ostalih mesnih delicija da me snabdjeva sa zdravim mesom , ne onim koje je već puno antibiotika i hormona rasta, ali nemam te financijske mogučnosti, pa jedem smeće kao isvaki drugi hrvat.