ADRENALINSKI TEST

Aaaaaaaaaaa... S vjetrom u leđa jurim kroz oblake

Foto: Stela Lechpammer
Foto: Stela Lechpammer
Foto: Stela Lechpammer
Foto: Stela Lechpammer
Foto: Stela Lechpammer
05.09.2018.
u 07:13
Naša se novinarka Stela Lechpammer zaputila u Liku kako bi provjerila kakav je osjećaj spustiti se najdužim ziplineom u Europi
Pogledaj originalni članak

Je li ovo taj zipline? Ne, to je javna rasvjeta. A ovo? To je neka poljoprivredna sajla. A…? Ne, to je dalekovod, niz to se definitivno ne želim spustiti! Dok se vozim srcem Like u potrazi za Rudopoljem, gdje se smjestio najduži zipline u Europi, uzbuđenje (i panika) rastu, a doslovno za svaku malo veću žicu koja se vidi u daljini pomislim da će biti ona po kojoj ću se uskoro spuštati. Jedno je vrijeme u konkurenciji bilo čak i nečije uže za vješanje rublja, a onda se na vidiku pojavio zipline “Pazi medo!”.

Riječ je o adrenalinskoj avanturi u kojoj je osoba zavezana za kotačić koji nizbrdo juri po dugoj sajli. Zvuči stravično, a postaje još strašnije kada se prvi put ugleda ta sajla. Visoka je. Jako je visoka. I prolazi preko cijelog polja. I svakih nekoliko minuta s nje dopiru vriskovi.

Pogledajte vožnju ziplineom

Dok razmišljam kako je možda bolja opcija da se spustim niz onaj štrik za veš, ulazim u “kuću dobrodošlice” gdje se nalazi recepcija na kojoj se ugovara spust. Smještena je zapravo na cilju staze i uređena kao prekrasni vidikovac pa se, čekajući djelatnika, vrijeme može prikratiti opuštajućim pogledom na okolicu. Ili se na infopultu može “bildati” strah čitajući detalje o ziplineu.

“Ukupna dužina čeličnog užeta je 1700 metara.” “Visina je 100 metara.” “Sajla je 15 milimetara debela i može podnijeti opterećenje od 30 tona.” “Moguće je postići brzinu veću od 120 km/h, ali za to je potrebno imati leđni vjetar, a čak i ako puše čeoni, postižu se brzine od oko 100 km/h.”

– Danas puše bura, sa sjevera, onda se najbrže juri – govori sa smiješkom djelatnica na recepciji. Iako se nisam nadala tom odgovoru, krećem s pripremama. Na početku se može odabrati hoće li se osoba spuštati sama ili u paru s nekim te želi li na kacigi imati običnu ili “selfie” kameru.

Onda kreće odijevanje u nešto što je kombinacija ronilačke opreme i odijela za gradilište te ulazak u kombi. Budući da se sve pripreme rade na cilju, kad je nova grupa “avanturista” spremna, kombijem ih se vozi na start. Ima tu i domaćih i turista, i odraslih i djece.

– Je l’ vas strah? – pita vozač iako dobro zna odgovor, a u očima putnika vidi se da svi žele postaviti pitanje kolike su šanse da nešto pođe po krivu i vrijedi li u ovom slučaju ona da “tko visoko leti, nisko pada”. Svi se ipak suzdržavaju pa vožnja prolazi u nervoznoj tišini. I eto nas na startu.

Visokom startu na vrhu brda s kojeg kućica na cilju izgleda sićušno. Dvojica djelatnika ondje “kvače” ljude na sajlu, a budući da je to jedini zipline u Hrvatskoj na kojem se leti u ležećem položaju, pripreme su nešto kompliciranije i traju nekoliko minuta. Treba odrediti koji je kotač najbolji u odnosu na kilažu, koju valja iskreno priznati, te izračunati jesu li potrebni utezi da se bolje leti. Realno, to nije puno vremena, no dok se čeka spust niz provaliju, svaka sekunda djeluje kao vječnost. Zanima me je li itko u ovom trenutku odustao…

– Kako ne! I uvijek je isto. Pitaju mogu li dobiti još par minuta da se smire, točno im vidiš prestravljenost u očima i znaš da će ipak natrag kombijem. Ali nije to problem, mi nikoga ne želimo siliti ni na što, a i to su vrlo rijetki slučajevi – objašnjava mi djelatnik te dodaje: Dosta priče, vrijeme je da te otkačimo. Jedan, dva... Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...

Prvi dio je strašan. I brz. I ide kroz šumu, a stabla se čine bliže nego što jesu pa se u glavi vrte scene iz crtanih filmova gdje likovi u pokušaju letenja završe zakucani u drvo. No nakon početnog straha slijedi prekrasan let iznad Rudopolja. Vjetar šiba lice, a tijelo preplavi gotovo nestvarni osjećaj slobode i uzbuđenja dok su u podnožju kućice, oranice i jedna baka koja maše s traktora.

Let traje između jedne i dvije minute i spektakularan je, a kratko vrijeme provedeno u oblacima vrijedi apsolutno svake minute pretrpljenog straha i samo želiš još i još. Prekrasne slike i osjećaj adrenalina nose se kući kao uspomena iz Rudopolja, a i danima pjevuše stihovi: “I beeeelieve i caaan fly!”

>> Pogledajte i video - Sajam u Benkovcu najveći je u Hrvatskoj, a postao je i turistička atrakcija

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 5

TT
TTjac
12:01 05.09.2018.

Nije istina da je to najduži zip line u Europi. Marketing nije laganje.

DU
Deleted user
09:23 05.09.2018.

To je ono gdje su ljudi dobili koncesiju i izgradili ...pa kad im je dobro krenulo..općina uzela???

NA
narod1
08:06 05.09.2018.

Nikad nisam kužio te likove koji vole adrenalinske sportove. OK strah te i ipak ideš i ...šta sad. To je kao daš da te netko šamara, boli te ali ipak daš. Bez veze i smisla