Američki novinar zbog korone zapeo u Hrvatskoj: 'Obožavam Zagreb, to je moj grad'

Dramatične proljetno-ljetne mjesece koje smo ostavili iza sebe, a u kojima se svijet susreo s novim virusom, Amerikanac Alex Crevar proveo je daleko od doma, rodne Atlante i obitelji. Pandemija je američkog novinara zatekla kod nas. Hrvatsku, s kojom ga vežu i obiteljski korijeni, upoznao je još prije dva desetljeća, ali sad je otkrio i novo, netipično lice naše zemlje koje ni sami prije korone nismo imali prilike upoznati. Nekadašnji student komunikacije i novinarstva na Sveučilištu Georgia, a sada novinar, urednik i putopisac s 25 godina iskustva u novinarskoj branši, u Hrvatskoj je početkom srpnja proslavio i svoj pedeseti rođendan.

Trešnjevka je njegov kvart
Nije mu, kaže, bilo lako daleko od obitelji, majke, jedne sestre u Sjedinjenim Američkim Državama te druge u Švicarskoj, ali već se udomaćio i u ''svom'' zagrebačkom kvartu – na Trešnjevci.

Hrvatska turistička ponuda, ali i svakodnevica kao i takozvani lifestyle, gostu iz Amerike inspiracija su i poslovno i privatno. Iz njegovog pera proistekli su brojni putopisi i priče, koje su mnogim Amerikancima približile malu, simpatičnu zemlju s druge strane ‘velike bare’. Put do turističkog novinarstva, zahvaljujući kojem je dobro upoznao mnoge ljude i krajeve diljem svijeta, započeo je dosta tipično.

– Počeo sam u dnevnom novinarstvu, izvještavao o svakodnevnim događanjima, pisao vijesti, životne priče, a kasnije, u ozbiljnijoj fazi, priče o ljudima iz svih slojeva društva: političarima, znanstvenicima, poslovnim liderima, glazbenicima, sportašima, umjetnicima, religioznim osobama i akademicima...

Ideja da postanem putopisac rodila se tek nekoliko godina kasnije – prisjeća se puta do novootkrivene strasti i preokreta u karijeri koji je ga je na koncu i doveo i u Hrvatsku.

Kao slobodni novinar piše za brojne časopise i novine. Posljednjih godina to su uglavnom The New York Times, National Geographic Travel i Lonely Planet. Njegove su priče najčešće kombinacija autentičnih iskustava u nekoj lokalnoj sredini s malo pustolovine, poput primjerice bicikliranja ili pješačenja u prirodi, te kulturnih doživljaja. Sve čega u Hrvatskoj ima napretek.

– O Hrvatskoj sam pisao puno puta, a mislim da sam prvi putopis iz vaše zemlje, koja je ujedno i zemlja moga djeda, napisao početkom 2000-ih za magazin National Geographic Traveler – kaže Alex, koji inspiraciju za članke koji bi mogli zanimati čitatelje i, dakako, urednike američkih novina, magazina i portala, uglavnom nalazi u europskim zemljama.

Pogledajte novu epizodu podcasta Večernjeg u kojoj je gost bio Dino Rađa:

Putovanja nisu brojka

Koliko je država pritom posjetio, više i ne broji.
– Stvarno ne znam, a i ne razmišljam o putovanjima tako kao da je obilazak zemalja neka brojka koju treba dosegnuti, osvojiti. Rekao bih da oni koji putuju i broje destinacije, kao da to čine zbog drugih, a ne zbog vlastitog zadovoljstva – objasnit će Alex svoju filozofiju putovanja.

Europu obožava, ali dosad nije razmišljao da trajno promijeni adresu stanovanja.
– Trajno je za mene teška, velika riječ, a nisam siguran da bilo što želim raditi zauvijek. Živio sam izvan SAD-a na više mjesta i vjerujem da svaka zemlja ima neke svoje prednosti. Ali, da, volim europski stil života. U Sjedinjenim Državama se previše naglasak daje na rad, zarađivanje i novac. Moj izbor nije da provedem život radeći i radeći. Bez obzira na to koji je razlog zašto smo svi skupa ovdje, u ovom životu, siguran sam da to nije zato da bi konstantno bili u ulozi radnika i kupaca, odnosno potrošača – iskren je Alex, koji je dobro upoznao cijeli Balkanski poluotok.

– Živio sam u Sarajevu, recimo, a neko dulje vrijeme proveo sam u više zemalja jugoistočne Europe. Ovdje u Zagrebu volio bih dulje ostati, živjeti i izvještavati o mogućnostima putovanja u ovom dijelu svijeta. Uistinu uživam u Hrvatskoj, odgovara mi njezina geografska pozicija, ali i ovdašnji životni stil.

Hrvatska mu nije bila nepoznanica ni prije prvog posjeta.
– Znao sam za vašu zemlju još kao dijete. Kako sam odrastao, zanimala me povijest i naučio sam puno kako o novijoj tako i o drevnoj prošlosti Hrvatske i ovih prostora općenito. Naravno, kao i svi, znao sam i za ljepotu vaše obale i otoka, prirodnu atrakciju Plitvička jezera i, dakako, za Dubrovnik. Odrastao sam kao pravi Amerikanac, ali, kao što je to slučaj s mnogim Amerikancima, bio sam svjestan da su moji korijeni negdje drugdje. Konkretno, u jednom selu nedaleko od Gline. Znao sam da je moj djed došao iz tog sela, ali o njemu sam zapravo znao jako malo. Kako sam odrastao, naučio sam dosta o svojoj obiteljskoj povijesti, a u tom je svjetlu boravak u Hrvatskoj za mene i svojevrsna nagrada – smatra Alex.

Nije čudno što mu se prvi dolazak u Hrvatsku, još potkraj devedesetih godina, itekako urezao u pamćenje.
– Stigao sam u Zagreb vlakom iz Münchena. Bilo je subotnje jutro i špica u punom sjaju. Sjećam se da sam pomislio: tako bi se čovjek trebao osjećati u cijeloj Europi... To je bolje od Pariza ili Rima, oba ta grada za mene su prevelika. Odmah sam zavolio Zagreb. Bio je sunčan, ali prohladan dan, ali ljudi su svejedno sjedili na terasama kafića. Osjetio sam gostoljubivost, istodobno mi se činilo da tu pripadam i da sam stranac. Ali, ugodan osjećaj u svakom slučaju. Prošetao sam se od Glavnog kolodvora do Jelačić placa. I to je bilo to. Od tada do danas Zagreb mi je najdraži grad na svijetu – priča Alex, koji je ubrzo nakon te ljubavi na prvu šetnju upoznao i hrvatsku obalu.

– Prvo mjesto koje sam posjetio na Jadranu bio je Zaostrog. Nije bilo određenog razloga da dođem baš tamo, Zaostrog mi se jednostavno našao na putu kad sam tog dana prestao voziti. Međutim, taj tjedan koji sam tamo proveo još mi uvijek određuje kako bih se trebao osjećati kad dođem negdje na more. To je, po meni, idealan omjer: vrlo malo ljudi, jednostavan, ali dobar restoran, kafić za početak dana uz knjigu, fontana za napuniti boce s vodom kad u popodnevnim satima sunce zagrije, plaža bez gužve i puno vremena za kupanje i odmor.

Volio bih da je i majka tu
Ove godine je u Hrvatsku stigao već u veljači, prije nego što se i u njegovoj domovini, ali i u našem dijelu svijeta, počelo ozbiljnije pričati o koronavirusu i prijetećoj epidemiji. Danas smatra kako je imao sreće što se u mjesecima koji su uslijedili zatekao baš u Hrvatskoj.

– Da, COVID-19 je postao problem i svijet je odjednom stao. Jako mi je drago što sam se tijekom tog bizarnog razdoblja u kojem se našao cijeli planet zatekao u Hrvatskoj. Tu sam od sredine veljače i, mogu vam reći, cijelo vrijeme se osjećam sigurno i opušteno. Hrvatska je situaciju s koronom riješila mnogo, mnogo bolje od Sjedinjenih Država, ne može se to uopće uspoređivati. Uostalom, i ne treba velika pamet da bi se vidjelo koliko loše se Sjedinjene Američke Države nose s virusom. Zemlja je u nemiru, SAD su zapravo pružile najgori mogući primjer kako se nositi s pandemijom. Sramota me zbog nestručnosti američke administracije, ali i mnogih građana koji su se, u vrijeme kad se trebalo ponašati zrelo i promišljeno kako bi se problem riješio, ponašali kao mala djeca. Volio bih da sam mogao ovamo dovesti i majku i sestru... – otvoreno govori Alex. On je u Hrvatsku prije pet mjeseci došao iz poslovnih razloga, u potrazi za pričama za više magazina.

Sve je to stavljeno na čekanje, ali cijelo to vrijeme on nije bio besposlen. Kaže kako cijelo vrijeme istražuje, skuplja podatke, a otkriva da uskoro počinje i s pisanjem.

– Publikacije za koje pišem nekoliko su mjeseci odgađale članke o putovanjima, jer zaista je izgledalo kao da je cijeli svijet stao i bilo je neizvjesno kada će se iznova pokrenuti. Ali sada su svi ti magazini spremni početi ponovno objavljivati priče o putovanjima. A za priče iz Hrvatske interesa ne manjka – kaže Alex, koji više preferira neočekivane priče iz turistički manje razvikanih dijelova naše zemlje o kojima se do sada zapravo vrlo rijetko čitalo u svjetskim medijima.

Vjeruje da će oporavak turističke industrije početi tijekom 2021. godine, ali i da će za potpuni oporavak svijeta putovanja trebati period od nekoliko godina.

– Kao i mnogim industrijama, pandemija je nanijela težak udarac turizmu. Ali mislim da je ovo prilika da turistička industrija izvuče i neke poruke iz ovog nesretnog koronavremena. Mnogi ljudi u turističkom biznisu svjesni su da je turizam posljednjih nekoliko godina zapadao u ozbiljne probleme, jer se diljem svijeta nije dovoljno vodilo računa o resursima. Već sad je jasno da će se prva oporaviti putovanja bazirana na posjeti lokalnim zajednicama i netaknutoj i pomno očuvanoj prirodi, a taj će segment biti najotporniji i u slučaju nekih eventualnih budućih kriza, govori Alex, a treba se nadati da će taj savjet vrlo upućenog promatrača netko i čuti.

– Nadam se da će turistička industrija ozbiljno proučiti teme koje su došle na dnevni red tijekom ovog teškog razdoblja pandemije i da će mnoge zemlje ozbiljno shvatiti lekcije koje iz toga proizlaze kako bi se stvarala jača, odgovornija i autentičnija verzija turizma za budućnost – jasan je naš sugovornik.

Popularnost uglavnom donosi brojne promjene, na nesreću ne uvijek nabolje, a to Alex vidi i na primjeru Hrvatske.

– Hrvatska se znatno promijenila od mog prvog posjeta. Možda ne fundamentalno, ali kad sam dolazio u početku to su bila mirna vremena poratnog oporavka. Otad je Hrvatska kao poželjna destinacija doživjela nekoliko skokova u popularnosti i to je definitivno donijelo izvjesne promjene. Nije to zamjerka, samo iskreno zamjećujem. Svih ovih godina često sam dolazio u Hrvatsku, i nakon sveg tog vremena i dalje se ovdje osjećam jako ugodno. Volim boraviti u Zagrebu. Ali veliki sam obožavatelj svih hrvatskih krajeva. Obožavam provoditi vrijeme u planinama, u regijama poznatim po dobroj hrani i vinu, volim putovati duž obale... Za novinara poput mene, Hrvatska je ispunjenje sna i mislim da zahvaljujući raznolikosti krajolika i hrane, bogatoj povijesti i potencijalima za razne aktivnosti spada u najbolja mjesta na svijetu. Mjesta koja bi svatko trebao posjetiti – poručuje Alex. •

Za mene Zagreb nema premca, to je moj grad
Prvi sam put stigao u Zagreb u subotu, vlakom iz Münchena. Bila je špica u punom sjaju. Tada sam pomislio: to je bolje od Pariza ili Rima. Osjetio sam da tu pripadam