Anksioznost (strah, zabrinutost, tjeskoba) bolno je stanje
bespomoćnosti i nezaštićenosti. To je stanje napetosti, zabrinutosti,
očekivanja da će se nešto strašno dogoditi. Anksiozna osoba nije
svjesna otkuda dolazi to nelagodno stanje i napetost. Anksiozna
reakcija pokušaj je da se anksioznost i napetost oslobode putem tijela.
Zbog toga je anksioznost praćena simptomima opterećenja voljne
muskulature, povećanom aktivnošću autonomnog živčanog sustava,
povećanom manifestacijom pojedinih organa ili pojedinih sustava u
tijelu.
Prema intenzitetu, možemo razlikovati sljedeće oblike anksioznosti:
1. kronična anksiozna reakcija - to je nelagodno stanje, difuzno i
generalizirano, manje ili više kontinuirano, može trajati dugo vremena;
2. anksiozni atak akutna je epizoda nelagodnog stanja napetosti, koja
najjače pogađa unutarnje organe, osobito kardiovaskularni, respiratorni
i gastrointestinalni sustav;
3. panična reakcija izrazito je teški anksiozni atak; mnogi autori
shvaćaju anksioznost i strah kao sinonim. Drugi, opet, ukazuju na
razliku među njima po tome što su za strah karakteristični realna
opasnost i specifični objekt, dok je anksioznost difuzna i
nerealistična.
Simptomi anksioznosti
Opći fenomeni
Anksioznost se očituje osjećajen neugode, unutrašnje afektivne
napetosti ili iščekivanjem prijeteće pogibelji. Praćena je povečanim
tonusom muskulature što se očituje kroz facijalnu ekspresiju i stav
tijela tjeskobne osobe te teškoćama u opuštanju. Karakterističan je
stav tjeskobe osobe koja sjedi na rubu stolca spremna da skoći i
reagira na najmanji šum. Uz napetost muskulature prisutan je tremor
ekstremiteta, zjenice su proširene, kapci su rašireni ("u strahu su
velike oči"), osoba stalno vlaži usne zbog njihove suhoće, krši ruke,
trlja lice, gricka nokte, čupa kosu.
Psihološki fenomeni
Anksioznost ili tjeskoba je veoma neugodno subjektivno proživljavanje u
kojemu čovjek nije svjestan ni izvora ni objekta svog straha, ona
predstavlja anticipaciju nesnosnog stanja preplavljenosti vanjskim i
unutarnjim silama. Osjećaj anksioznosti, usporedo s tjelesnim
smetnjama, obuzima čovjeka u cjelini. Karakteriziran je slobodno
lebdećim strahom, strahom koji preplavljuje osobu, kao da ga potpuno
obuzima i da strah lebdi u njemu, a pri tome ne zna odakle strah dolazi
i zbog čega se javio. Strašljivo isčekivanje je vrlo kompleksno
subjektivno doživljavanje tjeskobe, koje je teško precizno opisati.
Osobe koje doživljavaju takav oblik straha opisuju ga kao osjećaj
obuzetosti nekom strepnjom da će se dogoditi nešto loše, neka neugoda,
nesreća, bilo njima, ili njihovim bližnjima. Strepnja koja se zlosutno
nadvija nad njih, ne mogu je se osloboditi niti je odagnati, a izrazito
je mučna i neugodna i potpuno ih paralizira. Osjećajem općeg ili
difuznog straha koji se također javlja, najbolje se može opisati kao
"potpuna preokupiranost strahom" Tjeskobne osobe opisuju to stanje kao
osjećaj potpune paraliziranosti, bespomoćnosti, obeshrabrenosti,
osjećajem da ne vladaju situacijom nego da se život "događa mimo njih".
Tjelesni fenomeni
Somatizirana anksioznost je oblik anksioznog reagiranja koji se očituje
nizom tjelesnih simptoma u raznim sustavima u organizmu, čija pojava, u
pravilu, znatno ublažava doživljavanje anksioznosti ili ih potpuno
otklanja.
Takav tip manifestacija anksioznosti nerazdvojni je pratilac anksioznog
načina reagiranja, jer je poznato da su intenzivna doživljavanja
anksioznosti uvijek praćena i tjelesnim fiziološko-biokemijskim
promjenama u organizmu. Tjelesna izražavanja anksioznosti mogu biti
općenita ili ograničena na pojedine organe i sustave: kardiovaskularni,
respiratorni, gastrointestinalni, urogenitalni, na koži, na osjetilima
itd. U nastavku su navedeni najčešći oblici tjelesnog očitovanja
anksioznosti.
Kardiovaskularni sustav: Najčešća očitovanja u
kardiovaskularnom sistemu u vezi su s radom srca. To su palpitacije,
tahikardija i prekordijalni bolovi. Uz to susreću se i
vazokonstriktivne ili kongestivne krize koje mogu biti općenite ili
lokalizirane na licu, prstima, udovima i sl.
Respiratorni sustav: U tom se sustavu najčešće javlja
dispneja, koja može biti različita po obliku i intenzitetu, počev od
lakih blokada respiracije, preko astmatiformnih nastupa, do burnih
kriza bronhijalne astme. Nastupi kašlja, štucanja, zijevanja,
disforične i afonične krize ostala su somatska očitovanja anksioznosti
koja se viđaju u dišnome sustavu.
Gastrointestinalni sustav: U tom su sustavu najčešći
simptomi i znaci mučnina, povraćanje, gastrični i intestinalni grčevi
praćeni bolovima, tenezmima, dijarejom; zatim ptijalizam ili suhoća
ustiju, paroksizmi gladi ili žeđi itd.
Urinarni sustav: Najčešća somatska očitovanja
anksioznosti u urinarnom sustavu su polaksiurija, poliurija, vezikalni
tenezmi, strangurije.
Neuromuskularni sustav: Krize drhtanja, koje
predstavlja najznačajniju manifestaciju anksioznosti u spomenutome
sustavu, mogu biti veoma izražene i mogu zahvaćati cijelo tijelo. Uz
to, susreću se i fascikularni i fibrilarni trzaji mišića i bolne
pseudoreumatične krize.
Senzorium i senzibilitet: U skupinu senzitivnih i
senzoričnih poremećaja koji prate anksioznost ubrjaju se hiperestezije,
parestezije, krize svraba, sijevajući bolovi, zujanje u ušima,
poremećaji vida, nastupi vrtoglavice koji su prema mišljenju mnogih
autora najvažniji simptomi anksioznosti.
Prevladavanje anksoznosti
Anksioznost se može prevladati provođenjem pozitivnih misli, osjećaja i
ponašanja na nekoliko razina. Duboka anksioznost zahtjeva rad na svim
razinama. U slučaju povremene anksioznosti, osoba se može usredotočiti
na samo nekoliko razina.
Tjelesna razina
Na tjelesnoj razini se prevladavaju psihičke tegobe uzrokovane
tjelesnim naprezanjem, premorom, te pogrešnom prehranom.
· Duboko disanje
· Tehnike opuštanja: opuštanje mišića, meditacija.
· Redovito vježbanje, npr. aerobik, šetnje, bicikl.
· Izostavljanje iz prehrane stimulansa i sastojaka koji
opterećuju organizam, kao što je pretrejerano uzimanje kofeina, šećera,
nikotina, soli i alkohola.
Emotivna razina
Zdravo stajalište prema vlastitim osjećajima smanjuje anksioznost.
· Ne zanemarivati svoje osjećaje.
· Naučiti se prepoznavati svoje osjećaje.
· Izraziti svoje osjećaje. Ne povrijediti sebe da bi se
poštedjeli osjećaji drugog.
· Ne susprezati srditost po svaku cijenu.
Mentalna razina
Način na koji sebi tumačite okolnosti određuje vaše osjećaje i
ponašanje u tim okolnostima. Anksioznost se često može prevladati
pozitivnijim razlaganjem okolnosti.
· Ne upuštajte se u beskrajne labirinte misli "što će biti ako
bude" u kojima prevladavaju najgori mogući rezultati prije nego što se
uopće suočite s okolnostima.
· Ne procjenjute niti rasuđujte na nakritičniji mogući način.
· Ne koristite ideal savršenstva kao mjeru koliko ste sami dobri
u nečemu.
· Ako ne možete promijeniti okolnosti ne znači da ne možete ni s
čim pridonijeti.
· Ne brinite se previše što drugi govore ili misle o vama.
dr. med. Vesna Vučičević