Artičoka je stimulans i hrana za bogate

Prema mitologiji artičoke su nastale kada se Zeus ludo zaljubio u krasoticu, djevojku po imenu Cynara. Kada ga je odbila, razljućeni Zeus odlučio je lijepu djevu kazniti. Udario ju je munjom i pretvorio u prvu artičoku.

Ova iznimno cijenjena povrtnica jedna je od najstarijih namirnica koju su ljudi poznavali, a pripisivane su joj i afrodizijačke sposobnosti. Čisti tijelo, a pravi je izbor i za one koji se odluče za dijetalnu hranu. Siromašna je kalorijama, no bogata vitaminima C, K i B, kalijem, kalcijem, željezom, magnezijem, fosforom, hranjivim tvarima i fitokemikalijama. Bogata antioksidansima, održava srce zdravim, smanjuje kolesterol, preventivno djeluje protiv malignih oboljenja, balansira razinu glukoze u organizmu, snižava hipertenziju, čisti jetru i bubrege, pomaže izlučivanju žuči, bogata vlaknima; blagotvorna je za probavu, odličan je diuretik, pomaže kod gihta, alergija, urtikarije, reume, astme – sva ta dobra našem tijelu čini gospođa Artičoka, prirodna i nezamjenjiva hrana i lijek. U upotrebi je najmanje 2500 godina, a crteži ove biljke nalazili su se u egipatskim grobnicama.

Prvi opis

Nakon Egipćana artičoke su uzgajali i stari Grci. Na Siciliji je bila poznata pod imenom kaktos. Rimljani su uzgoj ove drevne biljke preuzeli od starih Grka, tragovi njezina uzgoja iz devetoga stoljeća pronađeni su i u Napulju. Artičoka potom pada u zaborav, no uzgoj se poslije nastavlja u Toskani i Veneciji. Nazivali su je “hranom za bogate”. Prvi detaljan opis artičoke potječe od Aristotelova učenika Teofrasta, 371. godine prije Krista. Zbog vjerovanja u njezine posebne moći u 16. stoljeću mogli su je konzumirati isključivo muškarci, ženama je, kao ljubavni stimulans, bila zabranjena. Jači je spol držao da je artičoka provjerena saveznica u dobivanju muških potomaka.
– Artičoke provociraju Veneru i za muškarce i za žene; žene su poželjnije, muškarci dugotrajniji – zapisao je u svojoj knjizi o prirodi dr. Bartolomeo Boldo još 1576. godine.
Pod imenom gardun ova sjajna biljka naveliko se uzgajala na području Magreba. Iznimno ljekovita i ukusna, munjevito se proširila svijetom. Vjeruje se da je upravo zahvaljujući francuskoj kraljici i talijanskoj plemkinji Katarini Medici artičoka zavladala francuskim tanjurima. Dotada je u Francuskoj ova vrhunska delicija bila posve nepoznata. Zahvaljujući kraljičinu otkriću i opčinjenosti artičokom, postala je njihovom prestižnom namirnicom.

Puna njedra dukata

Navodno su tridesetih godina prošloga stoljeća newyorški mafijaši imali monopol nad trgovinom artičokama. Gradonačelnik New Yorka zabranio im je takav uhodani biznis, no ne zadugo. Potražnja za nezamjenjivom, divnom artičokom bila je jača, zabrana je na koncu ipak ukinuta. Do danas je uzgojeno četrdeset vrsta ove biljke iz porodice glavočika. Vanjski, često drvenasti listovi artičoke skrivaju nježne, svilenkaste neotvorene cvjetne pupoljke, mesnato dno cvjetne lože i mlade, debeljuškaste listove koji omataju glavicu. Ljubičaste cvjetne glavice veličine 8 do 15 centimetara vrlo su lijepe, stoga mogu poslužiti i kao ukrasne biljke. Osobito je lijep cvijet artičoke, nebesko plave ili ljubičaste boje koji cvate od travnja do kolovoza.

Najukusniji dio ove povrtne biljke mesnata su cvjetišta. Zanimljivo je da je jestivi dio artičoke – cvjetna glavica, najmanje djelotvorna, dok je ostatak biljke izrazito gorak, no vrlo ljekovit. Upravo se od tih dijelova biljke spravljaju čajevi, tinkture, kapsule, šumeće tablete. No, valja biti na oprezu, upozoravaju stručnjaci, pripravci se nikako ne smiju uzimati na svoju ruku. Usto, još uvijek nema dovoljno podataka o sigurnosti primjene ekstrakta artičoke kod djece, stoga je poželjno ne davati ih djeci mlađoj od 12 godina.

– Život je kao jedenje artičoka, moraš proći kroz puno toga da bi dobio tako malo – zaključio je američki novinar i karikaturist Thomas Aloysius Dorgan. Južna Europa, Mediteran, ali i Kanarski otoci smatraju se njezinom pradomovinom, no danas je rasprostranjena u Australiji, Novome Zelandu, Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, južnoj Africi.
U Ameriku je stigla u 19. stoljeću zahvaljujući europskim doseljenicima, u Englesku dospijeva 1500. godine zaslugom Nizozemaca.

Artičoka je biljka koja spada u porodicu čičaka i zapravo je nikad procvjetali pupoljak. Jedna biljka može godišnje dati i do 20 plodova. Artičoka se u literaturi prvi put spominje oko 40. – 70. godine u grčkoj knjizi o korištenju ljekovitih biljaka. U nas se većinom uzgaja u Dalmaciji, gdje se udomaćio naziv gardun. U okolici Slanoga nema vrta u kojemu ne raste gardun. Ipak, najveći domaći nasadi artičoke nalaze se u Smilčiću u Zadarskoj županiji. Ondje je klima upravo idealna za uzgoj ove kulture. Naime, njezin je prirodni ambijent Mediteran, na kontinentu može preživjeti tek ako nije izložena oštroj zimi. Neke se vrste u mediteranskome području mogu uzgajati i zimi.

Naši susjedi Talijani iznimno štuju artičoku, vodeći su u svijetu po njezinu uzgoju na površini od 50 tisuća hektara, a kao dodatna kultura raste i u njihovim maslinicima. Italiju u proizvodnji artičoke slijedi Egipat, Francuska i Španjolska. U SAD-u sva je proizvodnja artičoka koncentrirana u Kaliforniji, a grad Castroville nosi ime “Svjetski centar artičoka”. Davne 1947. filmska zvijezda Marilyn Monroe, tada još imenom Norma Jean bila je okrunjena titulom “1. kraljice artičoka u Castrovilleu”. Naziv artičoka dolazi iz arapskog ardi-shoki, dok ime gardun potječe iz doba starih Rimljana (carduus) ili od latinskog naziva (cardunculus), ali je s vremenom izgovor slova K prešao u slovo G.

Po otočki

Artičoke se može poslužiti kao predjelo, prilog, glavno jelo, mogu se kuhati na pari, peći, pirjati, pržiti na grilu, puniti, kuhati na pari, dodati u juhu. Odlično je društvo tjestenini, mesu, grahu i raznome povrću. U Dalmaciji se tradicionalno spremaju s mladim bobom ili pak “po otočki”, gdje se između listova artičoke utiskuje sjeckani češnjak i peršin. Poslože ih u zdjelu, doliju vode, začine, sve dobro zasipaju krušnim mrvicama i zaliju maslinovim uljem. Kada su artičoke dopola kuhane, dodaju bob ili grašak i dalje kuhaju dok sastojci ne omekšaju. Šug običavaju dosoliti i kojim slanim inćunom. Artičoke pripremaju i na brodet.

U Italiji je najčešće kombiniraju s tjesteninom, pršutom i mozzarellom. A kakav su tek divan dodatak na pizzi s kozjim sirom i rajčicama ili pak rižotu, lazanjama! Regija Lazio u srcu Italije poznata je po tjestenini, artičokama, tikvicama i pečenoj svinjetini.

Jednostavno, artičoke su postale važnim sastojkom mnogih talijanskih jela. Malo tko nije čuo i za poznati talijanski gorko-slatki liker Cynar koji rade od artičoke i još 12 biljaka. Pije se kao aperitiv ili kao koktel, s narančinim sokom. No, i mi liker za trku imamo, Šepurinjanin Mario Šmit sa suprugom Ivankom na svome OPG-u radi 17 vrsta divnih likera, među kojima liker od masline, rogača, kadulje, smrike, mirte i, naravno, artičoke. I istarsko maslinovo ulje, vodnjanska buža, karakteristično je po intenzivnu mirisu zelenoga ploda masline i isprepletena s mirisom radiča, rikule, artičoke, badema, zelene rajčice i jabuke.

U Vijetnamu je popularan tra atiso, čaj od cijele biljke artičoke. Obožavaju je i Francuzi, teško da je njihovu kuhinju moguće zamisliti bez maslaca, začina, povrća i korjenastoga bilja, među kojima je uza šparogu, naravno i rajska artičoka. Francuzi artičoke nadijevaju gljivama, orasima i sirom gruyèreom, dok talijanska kuhinja nudi carciofe alla Romana, kuhane donje dijelove artičoka sa stabljikom napunjene mješavinom češnjaka i metvice. U Americi je najomiljenija party hrana kremasti dip od špinata i artičoke.

Ukiselite ih

Na tržnicama se prodaju od ranoga proljeća do kraja svibnja. Mogu se pronaći u različitim veličinama, od baby artičoka teških između 50-80 grama do onih king size, teških do pola kilograma. Uvijek birajte zelene, čvrste i kompaktne primjerke. Pri tome pazite da su unutarnji listovi čvrsto priljubljeni oko središnjega dijela artičoke. Nastojte ih pripremiti što prije, jer brzo gube vlagu, ne ostavljajte ovu delikatnu namirnicu više od dva – tri dana u hladnjaku. Dobro ih operite, odrežite im stabljike i žilave, šiljate vrhove. Odstranite vanjske, tvrde listove i tada možete početi s pripremanjem.

Za one koji se ipak ne usude pripremati svježe artičoke, izvrsna su zamjena one ukiseljene. Ako ih pak želite zamrznuti, operite ih, odrežite im vrhove i blanširajte u kipućoj vodi kojoj ste dodali malo limunova soka. Vrijeme blanširanja ovisi o veličini artičoke. Ocijeđene i dobro ohlađene mogu u zamrzivač. Možete spraviti i ljekovito vino od artičoke, potrebno vam je 20 grama listova artičoke i litra bijelog vina. Listove artičoke ostavite u vinu 30 dana, a zatim procijedite. Preporučuje se konzumirati po čašicu vina tri puta dnevno, 30 minuta prije jela.

>>Uživajte u pikniku uz ideje koje je za Slano&Slatko pripremio Andrew Gaskin!