Primijetile smo da studenti s invaliditetom nisu socijalizirani s ostalim studentima i željeli smo to promijeniti – kažu cure iz udruge Mogu sve.
Prije točno godinu dana studentice novinarstva Anja Mihaljević, Ana Tvrdeić i Alisa Šćukanac pokrenule su studentski projekt. Promovirale su se putem društvenih mreža, a onda su u ožujku postale udruga. Početkom travnja proslavile su svoj prvi rođendan.
Medijski mamac
– Studenti s invaliditetom svakodnevno se suočavaju s brojnim problemima, prije svega s infrastrukturom fakulteta koja im nije prilagođena. Na takve probleme nažalost nismo mogle utjecati, ali tamo gdje smo mogle pomoći učinile smo sve što smo mogle – kaže Anja, predsjednica udruge koja je i sama studentica s invaliditetom.
Foto: Petar Glebov/Pixsell
– Konkretni problem za koje smo znale da postoji bio je nedostatak informacija, kome se obratiti za svoja prava – nastavlja Anja. Međutim, fokus projekta/udruge bilo je prije svega druženje.
– Problem udruga za osobe s invaliditetom je što nazočni na njihovim sastancima govore samo o svojim problemima. Mi smo napravile nešto drugačije. U siječnju smo organizirale druženje studenata s invaliditetom s ostalim studentima, a odazvalo se i mnogo poznatih Hrvata – ispričala nam je Ana, potpredsjednica udruge, koja ističe kako je plan da takva druženja budu što učestalija.
– Mi smo mlade i... perspektivne – uz smijeh dodaje Alisa, a onda nastavlja u ozbiljnom tonu:
– Slične udruge govorile su kako ne možemo napraviti puno, ali upravo nam je to bio poticaj da pokušamo realizirati svoje ideje. Ako ništa, barem smo poticaj medijima da izvještavaju o ovakvim temama.
Foto: Thinkstock
Cure su mamac za medije i glasom i stasom. Sudjelovale su na Festivalu jednakih mogućnosti u Zagrebu za koji kažu da je bio presudan u razvoju projekta prema udruzi. Odazvale su se pozivu na Radionicu za stručno i administrativno osoblje Sveučilišta u Zagrebu pa imaju potvrdu da znaju raditi s osobama s invaliditetom. Otvorile su web-shop u kojem prodaju majice i šalice, a novac stavljaju u kasicu prasicu za sljedeća druženja. Gostovale su na Radio Sljemenu, Mreža TV-u i sl., ali s najviše veselja sjete se HRT-ova poziva.
– Kao male pratile smo emisiju Dobro jutro, Hrvatska i, kad su nas nazvali da sudjelujemo u njoj, nismo mogle vjerovati – kažu djevojke. Sva stečena poznanstava i suradnje pokazali su im da idu u dobrom smjeru.
– Ne možemo tumačiti zakone, ali kada dobijemo takav upit, uputimo ih pravobraniteljici za osobe s invaliditetom Anki Slonjšak. Jedna nas je majka kontaktirala iz Osijeka da pita možemo li njezinu sinu s invaliditetom organizirati instrukcije. Jedan nas je otac molio da pronađemo volontera sa znanjem o politici za njegova sina koji boravi u Centru za odgoj i obrazovanje “Goljak”. Dječak ide u sedmi razred, a naša kolegica još se i danas s njim druži. Bilo je simpatičnih slučajeva, ali ljudi često zovu i zato što su usamljeni, nemaju društvo i žele podijeliti svoje probleme – dodaju djevojke.
Samo pozitivno
Anja je također predstavnica studenata s invaliditetom na Fakultetu političkih znanosti pa i iz tog iskustva zna kako najbolje pomoći. Iz osobnog iskustva kaže da se osobe, studenti s invaliditetom, moraju pokušati asimilirati, kao što je to njoj pošlo za rukom.
– Anja ima energije na bacanje. Ponekad zaboravimo da ima invaliditet. Izlazi, druži se... i opet izlazi – kroz smijeh priznaju Ana i Alisa, a onda istaknu poantu:
– Anja je pravi primjer onog što i jest ideja našeg projekta, onog s čim smo počele prije godinu dana. U tekstovima koje objavljujemo na www.mogusve.org pokušavamo istaknuti uspješne osobe.
Na primjer, student Neven Tomić s našeg fakulteta paralelno studira i na Akademiji dramskih umjetnosti. Željele smo dati pozitivne, motivacijske primjere jer je osobama s invaliditetom često narušeno samopouzdanje. Mi smo tu da im damo moralnu podršku, ali i nađemo društvo za, primjerice, kino ili kazališnu predstavu. Želimo osvijestiti da osoba ima invaliditet, a ne da invaliditet ima nju i da, bez obzira na sve... možemo sve – zaključuju mlade humanitarke.