Brođanin Kristian Šarić, nakon završene srednje škole Matija Antun Reljković (geodetski tehničar) bio je u potrazi za poslom u struci, što je kod nas bilo dosta teško dobiti. Odlučio je s nepunih devetnaest godina otići na godinu dana u kanadski Calgary. Imao je osiguran smještaj kod tetke pa se nadao i da će uspjeti nešto i uštedjeti ako dobije pristojan posao, piše Brodportal.
– Prvih mjesec dana nisam imao posla, jer sam došao u pogrešno vrijeme, tada su tamo sva radna mjesta bila popunjena. Jer su svi školarci u to vrijeme radili i zaista je bilo teško naći nešto adekvatno. Nakon toga sam se zaposlio u objektu brze prehrane, što je bilo izuzetno naporno.
– Radio sam oko sedam sati dnevno, bez pauza, u objektu koji je neprestano pun i gdje je posla jako puno.
Kristian je imao sreću, pa se nakon mjesec dana rada na ovome mjestu zaposlio u svojoj struci i radio posao geodetskog tehničara. Oko osam sati rada, pet dana u tjednu, ponekad i vikendima nije se moglo usporediti s prijašnjim poslom koji je bio više nego naporan.
"Da sam plaćao stanarinu i režije, ništa ne bih mogao uštedjeti"
Na pitanje, može li se uštedjeti radeći godinu dana posao u jednom objektu brze prehrane, Kristijan je odgovorio:
– Nikako, da sam plaćao stanarinu i režije ne bih imao ni za osnovne potrebe. Tamo su plaće male u ovome poslu i jako je teško preživjeti. Ako netko ode u Kanadu na određeno vrijeme, kao što sam ja, teško će uspjeti zaraditi veće novce. Ali, svakako ljudi koji odluče živjeti tamo mogu imati pristojan život.
Papirologija koju je trebao ispuniti prije odlaska na put više je nego komplicirana i proces je dug da bi se dobile sve potrebne dozvole. Sve je dostupno na internetskim stranicama, ali nakon prvog koraka skupljanja svih papira, mora se čekati odobrenje iz Beča.
Kristianu je ovo bilo jedno odlično životno iskustvo i ne žali što se odlučio na ovakav korak, ali napominje kako "za mlade ljude iz naših krajeva to nikako nije obećana zemlja"
– Jednostavno, to nije svijet za nas!
"Kanađani su doista drukčiji i djetinjasti"
Način života znatno je drukčiji i tamošnji mladi nisu upoznati sa životom kakav mi vodimo ovdje. No, tamo je stekao mnogo prijatelja.
– Družio sam se s dva dečka iz Albanije, s jednim Rumunjom i dečkom iz Nikaragve. S Kanađanima nisam previše, jer oni su doista drukčiji i djetinjasti, što mi nije odgovaralo.
Kako sam kaže, mnogo je razlika između nas i Kanade, ali na sve se može priviknuti, osim na ljude.
– To je jako teško, da bih se na ljude privikao, bilo bi mi potrebno sedam godina. Znam da se kaže kako su svi ljudi isti, ali ja sam se uvjerio da nisu, rekao je Kristian.
Zanimljivo je da je upoznao i neke Brođane koji tamo žive i rade, a susretao je dosta ljudi i iz susjednih zemalja.
– Kada Kanađanima kažete da ste iz Europe, gledaju na vas kao da ste sišli s neba. Imaju veliki kompleks na Europljane, što nisam mogao vjerovati. Europa im je predivna, ali i preskupa. Upoznao sam ih nekoliko koji su bili u Hrvatskoj i zaista su oduševljeni našom zemljom, ali i ženama.
Na pitanje koje su naše prednosti ispred Kanade, bez previše razmišljanja rekao je: - More, hrana i žene!
Kristian će sada put naše obale, na zasluženi odmor, a nakon toga će u potragu za poslom. Plan mu je ostati u Brodu, ali svakako bi se okušao i u nekoj drugoj europskoj zemlji.
>>Azil ne možete dobiti iz ekonomskih razloga'