Grafit lika prekriženih ruku stoji na ulazu u centar Čakovca s natpisom “David Bowie je bio ovdje...” Boja je još friška, osvanuo je prije mjesec dana, a posvećen je slavnom turistu koji se ovuda šetao.
– Hoćete i meni turistu napraviti jedan, evo, na zidu do? – pitam Danijela Hampamera Kigu (51), autora grafita.
– Tebi? Ako ćeš biti svjetska faca, nema problema. Ostalo mi je još boje u garaži – smije se Kiga.
Dok se šećemo centrom, govori o dolasku britanske rock-zvijezde.
– Imao je koncert u Maksimiru 1990. godine, bila je srijeda. I mi domaći rokeri pripremali smo se za put u Zagreb na koncert, a kraj bivšeg Dionisa stao crni autobus s tamnim staklima. Otvore se vrata, a ono – Bowie! Ušetao se u kineski restoran, koji je bio u ovoj zgradi na kojoj je grafit. Došao je iz Budimpešte, gdje je imao koncert, pa kod nas stao na ručak. Grafit ima dva metra, a želio bih napraviti mural od 12 metara! – govori čovjek koji je dobri duh grada, inicijator promjena. Jedna je da grad postane Chuckovec!
Chucka ćemo zvati u grad
– Lokalni je štos kako je Chuck Norris dobio ime po – Čakovcu. Ali, kako bi zvučalo američki, malog su nazvali Chuck. Pravo mu je ime, barem mi tvrdimo, Čak Norris. I sad, da bismo privukli turistima pažnju, predlažemo gradskim ocima da naprave spomenik baš Chucku, zapravo Čaku Norrisu. Već smo napravili ideje za majice na kojima bi pisalo “Chuckovec, najsigurniji grad na svijetu”. U doba selfie-turista to bi, vjerujemo, bio pogodak. Boris Leiner, bubnjar Azre i Vještica, koji je dečko iz grada, ujedno sjajan akademski kipar, mogao bi napraviti kip. Dakako, zvali bismo i Chucka na otvorenje, ili barem da se javi uživo preko Skypea. Pa organizirali festivale njegovih serija i filmova.
Što će biti, interesiram se.
– Vlast odlučuje, mi predlažemo.
Prolazimo kraj najljepše kuće u centru, nekadašnjeg trgovačkog kasina, u kojem su neuspješni kockari utjehu prije stotinu godina nalazili kod dama noći, a Kiga kaže:
– Idemo do starog grada Zrinskih. Do tunela, potražiti zmaja.
Tražiti zmaja u tunel?!
– Da, legenda kaže kako ispod grada, od dvorca Zrinskih pa sve do crkve sv. Nikole, leži zmaj Pozoj. Ja sam ga, u šali, i tražio u tunelima ispod grada, ali nikad ga nisam našao – smije se.
Priče o čakovečkom zmaju Pozoju nema u turističkim vodičima, no u gradu postoje lokali koji nose njegov naziv. Malo se o tome govori, no za njega su svi čuli.
– Poganska je to priča stara stoljećima, kako se vodi borba u našem podzemlju između Pozoja i Dijaka Grabancijaša, koji bode štapom tog velikog zmaja s glavom guštera, tijelom zmije i krilima šišmiša. Kad izađu iz tunela, Dijak sjeda na njegova leđa i lete iznad grada. Kad bi ljetina bila dobra, naši bi stari rekli kako je ‘Dijak pobijedio Pozoja’. Ako nije rodilo, zaključili bi naši preci kako je pobijedio Pozoj. No nije taj zmaj potpuni negativac, prema predaji čuva ognjište, čuva vatru... Imale su ga mnoge plemićke obitelji iz ovog kraja u svom grbu – kaže Čakovčanin.
Na ulazu u tunel pokazuje na tamu. Ulazimo nekoliko metara, zmaja ni sad nema. Ne čuje se ništa, baterije na mobitelu slabo svijetle, pa zaključujemo:
– Idemo ipak na kavu, valjda zmaj spava. Tražit ćemo ga drugi put.
Miki iz Čakovca: Idemo delat!
U centru, u kojem sredinom tjedna terase nisu pune kao što smo navikli u metropoli, društvo domaćih priča o legendi Mikiju:
– Miki bi hodao gradom i, kad bi vidio da netko ovako sjedi kao mi na kavi, bez posla, vikao bi na njih “Delat, delat”. U šali smo mu napravili plakate, a bili su baš lokalni izbori, s natpisom “Miki gradonačelnik”, parola je naravno bila “Delat”. Tako da smo mi, prije vas u Zagrebu, imali Mikija koji je vikao: “Idemo delat”...
A kišobrani u terminu Porcijunkulova, koriste li se nakon što prestanu biti dio instalacija?
– Naravno, ima ih više od dvije tisuće, prodaju se u humanitarne svrhe. Ali nismo mi Šestine, nemamo povijest vezanu uz njih. Trebamo ipak pronaći nešto svoje. Uostalom, tko je ikad čuo da Chuck Norris nosi kišobran?!
zaboravi chucka kad spoongebob roštilja iisod mora......kkkkk