Stiže nam proljeće, a s njim i najave izvrsnih vinskih sajmova koji, kao i modne revije, najavljuju novitete i ono u čemu ćemo uživati do kraja godine. Prema svojem sadržaju tri sajma u ožujku odskaču od uobičajenih, a ono što ih razlikuje od ostalih jest ta ženska energija koja me ne prestaje zadivljavati jer organizaciju potpisuju one same. A ožujak je rezerviran za žene, zar ne?
Je li zaista došlo vrijeme da žene dižu ljestvicu kvalitete i napretka u vinskom svijetu? Hrvatska vinska scena, moramo biti iskreni, neosporno još pripada muškom svijetu, ali postoje žene koje potiho, temeljito i stručno mijenjaju stvari pa se to više ne može zanemarivati. U svijetu su žene već odavno priznate kao predstavnice svojih vinarija. Kod nas su one vinarke, sommelierke, novinarke koje prenose važnost ženskog nepca ili samo istinske ljubiteljice vina koje svoju ljubav i glad za edukacijom prenose na više razine. Žene koje su članice Hrvatskog sommelier kluba, one koje uspješno preskaču razine WSET akademije, koje sudjeluju u raznim ocjenjivanjima kao članice žirija, koje osnivaju tvrtke radi prenošenja znanja i unapređivanja vinske kulture. I na kraju, tu su i žene koje su se usudile organizirati sajmove i promicati vinsku kulturu i vino kao stil života, a sve iz ljubavi i osjećaja da i one to mogu. Prije nekoliko godina nisu se ni spominjale, a sada ne prođe nijedno vinsko događanje da nisu prisutne u organizaciji ili kao glas koji se cijeni.
Izvrsni primjeri su, i zaista sam ponosna što ću to reći, festival Pink Day u Mimari, koji se održava svakog ožujka, a ovaj peti koji promovira pomalo zanemarena rose vina, te vinski sajam Vinart u Laubi u čijoj organizaciji, osim što palicu nosi jedan od najpoznatijih vinskih stručnjaka, stoji i nekoliko divnih žena koje upravljaju tim sajmom kao dirigentice svojim orkestrom. A tu je i Festival šampanjca koji se prvi put ove godine održao u Zagrebu, i to, naravno, pod čvrstom rukom jedne žene. Moram priznati, svi plešemo kako one dirigiraju.
Svi ti sajmovi su međusobno različiti, no imaju isti cilj - promovirati kvalitetu hrvatskih ili stranih vina te promicati vinsku kulturu.
Ovogodišnji Pink Day, festival koji promiče ružičasta vina i iz godine u godinu raste, promiče kulturu pijenja dosad zanemarenih rose vina ili pak predstavlja najbolja maslinova ulja koja se trenutačno mogu pronaći na hrvatskom tržištu. Festival od početka ima humanitarnu notu, što pokazuje da ženska ruka i ženski senzibilitet pokreću sve nas. Rose vina s razlogom dobivaju na važnosti. Sajam je pun prštave ženske energije i raspoloženja te neosporno potpuno drugačije atmosfere obojene u ružičasto. Znam to jer sam i sama svake godine prisutna s ponudom svoje vinoteke.
Sajam Vinart u Laubi potpuno je drugačiji, ali organiziran je tako da se osjeti ta ženska energija, čak i na edukativnim radionicama koje se održavaju prije početka festivala gdje su, pogodili ste, predavači žene. Na ovome sajmu možete pronaći pažljivo odabranih najboljih stotinu vinara, a iako još mlad, ove je godine navršio dvije godine, posebno mi je drag jer znam da ću ondje zateći ponudu renomiranih hrvatskih vinara, ali i neke nove koji imaju kvalitetu koju se ne boje pokazati. Sjećate se moje sramežljive prijateljice s desertnim vinima? Eto, i ona se odvažila ondje pokazati svoje umijeće. To je ono što pokreće mene, ali i sve nas u vinskom svijetu, uvijek moramo ići naprijed i otkrivati nešto novo.
Na kraju, ali ne i manje važan, izdvajam prvi Festival šampanjca koji na jednome mjestu okuplja proizvođače pjenušaca i šampanjaca te podiže kulturu njihova pijenja i uživanja u njima. Žene u organizaciji ovog festival nisu samo podignule ljestvicu prezentacije, nego i kulturu poštovanja tog uzvišenog vinskog svijeta i vinara koji ih proizvode, počevši od dress codea koji je zahtijevao muškarce u odijelima i žene u toaletama do samog mjesta održavanja. Što reći, žene misle na svaki detalj.
Sva tri festivala vinarima i vinarkama daju važnost koju zaslužuju. Okupljaju znalce i istinske zaljubljenike u vino, a brojnim radionicama pružaju mogućnost edukacije i napretka. Znam da ova kolumna zvuči pomalo kao izvješće, ali s obzirom na sva ta događanja, željela sam ukazati na promjene koje su bile toliko željno iščekivane. I opet se pitam, je li došlo vrijeme da se glas i djelo žena konačno cijeni? Uvažavaju li se konačno mišljenja i odluke žena? Hmmm, zaključite sami, ali ni meni, vašoj kolumnistici, prije šest mjeseci ne bi palo na pamet javno progovoriti te podijeliti razmišljanja o vinu sa svima vama.