Carstvo tišine: Korčula je puno više od Marka Pola

Vodič je, afektirajući, zastao nasred trga, ispod crkve. Okrenuo se grupi od dvadesetak drhtavih staraca koji su, sprženi suncem, teško hodali za njim i pričekao da se svi okupe. Nakašljao se baš onako kako to i inače ljudi rade želeći potencirati značenje onoga što će tren kasnije izgovoriti. I tada je krenulo. Bujicom na dobrom talijanskom objašnjava da se baš tu sredinom 13. stoljeća, u onoj srušenoj kući pokraj kule, rodio on. Veliki Marko Polo. Naš Marko Polo.

Ne njihov, ne Venecijanac, ne Genovez, ne Talijan, nego pravi Korčulanin. Pomislio bi čovjek koji je ovo promatrao sa strane da su oni starci popili kakav eliksir života jer baš nekako u tom trenutku svi poskočiše i zasuše nadmenog vodiča sa stotinu pitanja i žalbi.

Poslije su mi Korčulani ispričali da je reakcija uvijek ista. Talijani se ne mire s ovom konstatacijom. Njih rodni list velikog istraživača, pa taman bio i prevarant, kako se sve češće može čuti, zanima kao da su obitelj.

“Arheološki lokalitet”

Lokalni vodiči baš zato se uvijek onako značajno nakašljavaju prije no što će prozboriti drugačiju verziju istine. Uostalom, znaju ljudi koji ovdje žive da im je Marko Polo najjači turistički brend pa ga raubaju do krajnjih granica. Tako se ovdje može lizati istoimeni sladoled, jesti u istoimenom restoranu, piti u kafiću istog imena, bla-bla. Meni osobno najsimpatičniji je bio podatak da je lanac gradskih suvenirnica, koje se isto tako zovu, otvorio jedan poduzetnik iz, zamislite, Križevaca. Sama ta rodna kuća prevaranta ili genijalca Pola još uvijek je razrušena i službeno se zove “arheološki lokalitet”. Ulaznica za penjanje na njezinu kulu naplaćuje se 15 kuna pa želim vjerovati da taj novac zaista i ide za neko istraživanje. Pritom ne kritiziram gradonačelnika Mirka Duhovića, kojeg već godinama smatram najvećim gospodinom hrvatske politike. No, ono što još od početka, koji sam očito zakomplicirao, želim reći jest to da je za ovo divno mjesto sav ovaj kaos oko Pola krajnje nepotreban. Korčula je, naime, puno, puno više od podatka je li tu netko rođen. Ili ipak nije. Riječ je o gradu koji svojom neiskvarenom ljepotom bez riječi ostavlja svakoga tko se prošeće njegovim starim kalama i ispod volti. Zagleda se u njegove srednjovjekovne prozore zarobljene mirisnim cvijećem i tako uroni u doba izumrlih plemenitaša koji su iza njih nekada živjeli. I uspješno skrivali svoje gospoje. Grbovi nad vratima ovih kuća i danas prolaznika podsjećaju na slavne davne grada koji su svi htjeli osvojiti, a samo je rijetkima to pošlo za rukom. Zamislite, u statutu iz davne 1265. nalaže se da će svatko onaj tko ne održava svoju kuću ili je ne dovrši dekretom ostati bez nje. Pitate me onda kako ovaj grad danas izgleda. Pa divno, dame i gospodo, čak predivno iako se još odavno ovih regula nitko ne pridržava što se ,na žalost, jasno i vidi.

Gotovo karipski doživljaj

I zato, iz poštovanja prema ljepoti i povijesti, neću o trenutačnom problemu noćnog života Korčule, o zatvaranju cocktail-barova Tramonto i Massimo već oko dva iza ponoći i tjeranju gostiju kluba Gaudi u njegovu unutrašnjost. Ispravljam se, zapravo hoću o tome. Mene je, recimo, bez riječi ostavila spoznaja da je Korčula danas zasigurno najtiši grad na Jadranu. Nekada prije zbog ovoga bih bježao s otoka, a danas na njemu namjerno ostajem. Dapače, ljubomoran kao pas gledam parove kako se ljube na gradskim zidinama i gledaju u more i opet se grle. Odlučio sam što je prije moguće i sam ovdje dovesti svoju dragu jer veće romantike od ove korčulanske teško ću naći. Čujem i da su mnogi stranci već pokupovali kuće i stanove unutar zidina. Neka, bravo. Zato zapravo mala Korčula danas i jest ovako silno multikulturalna. I mogu vam reći da joj to prilično godi. Jedino mi još nije jasno kako to da mjesto s druge strane otoka, radničku Velu Luku, imamo opjevanu, a grad Korčulu, koja je nemjerljivo ljepša i ugodnija, još uvijek nemamo.

I za kraj, kako ne bih ostao dužan, navest ću vam i podatak da se s južne strane ovog otoka nalaze neke od najljepših skrivenih uvala, poput Orlanduše, na kojima je kupanje gotovo karipski doživljaj. Zavalatica također spada u ovu kategoriju. Ma znate što, evo i Korčuli svih sto bodova. Zaslužila je!