Da, jedemo pse, ali i vi jedete umiljate janjce, pa vas mi zbog toga ne prozivamo

Putuje se naveliko, više nego ikad. Svijet je uistinu postao globalno selo. Posjeti europskim zemljama već su postali rutina, ali kad se ode nekamo dalje, putovanja začas poprime onu iskonsku čaroliju otkrivanja nepoznatoga. Iznenade vas, natjeraju na razmišljanje, učine vas boljim čovjekom...

Južna Koreja još je uvijek jedna od takvih destinacija, nije baš da je često posjećujemo, a Svjetsko vaterpolsko prvenstvo u Gwangjuu bilo je prilika koja se ne propušta. O osvajanju svjetske bronce hrvatskih vaterpolista već smo sve napisali, a sad malo o Korejcima, njihovoj kulturi, osebujnoj kuhinji i prije svega o vjerskoj toleranciji na kojoj im možemo samo pozavidjeti.

Dominiraju kršćani i budisti

Republika Koreja prema posljednjem popisu ima nešto više od 51 milijun stanovnika (na teritoriju koji nije ni dvostruko veći od Hrvatske). Korejci čine 99,9 posto stanovništva, pa nacionalne raznolikosti baš i nema. Ima zato religijske šarolikosti, ali ne i vjerske nesnošljivosti. Religijska tolerancija na iznimno je visokoj razini. Ima u Koreji i kršćana (protestanata više nego katolika), budista, konfucijanista, taoista, šamanista, ali teško je reći koliko ima kojih jer o tome službenih podataka nema. Zapadnjaci ponekad čak pogrešno objave da je najviše ateista (gotovo 50 posto), ali to nije (potpuna) istina. Mnogi Korejci zapravo se nisu opredijelili, ali to ne znači da su bezvjerci.

Kako god, dominiraju kršćani i budisti s time da mnogi Korejci kombiniraju učenja budizma i konfucijanizma i to je ondje sasvim normalno. Konfucijevo učenje ostavilo je velikog traga, o čemu svjedoče i brojni Konfucijevi hramovi. Posjetili smo jedan od njih, onaj najpoznatiji, Dosanseowon u Andongu. Hram je poznatiji pod imenom Konfucijeva akademija, utemeljen je 1574. i na UNESCO-ovu je popisu svjetske baštine.

U prekrasnom krajoliku očekuje vas oaza tišine i kontemplacije koju prekidaju tek najnužnije upute i objašnjenja kad se primaju posjetitelji. Konfucije odnosno Učitelj Kung, kineski filozof i socijalni reformator, živio je, doznajemo, još prije Krista (551. – 479.), ali njegovo je učenje ostalo vrlo živo na cijelom prostoru Istočne Azije i utječe na filozofiju, humanizam i etiku, ali i na politiku.

Prema Konfuciju, bit svakoga od nas je čovjekoljublje. Ono je materijalna suština čovjekovih dužnosti prema drugima i izražava se savjesnošću, odanošću i obzirnošću. Da bi Konfucija približili zapadnjacima, njegovi su učenici saželi njegovo učenje u znamenitih 15 uputa, savjeta ili lekcija. I zbilja možemo potpisati svaku od njih, mnoge su nam od tih savjeta rekli i naši roditelji vjerojatno i ne znajući da je tako mislio i veliki Konfucije.

Pa tako Konfucije kaže: “Kada je očito da ne možeš postići cilj, nemoj mijenjati cilj, nego prilagodi korake koje poduzimaš”. Ili: “Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve sebi, maleni ih čovjek postavlja drugima”. Dopala nam se i ova parafraza naše izreke da je ista čaša za neke dopola puna, a za druge dopola prazna: “Ima onih koji plaču što ruže imaju trnje. Ti se veseli što trnje ima ruže”, kaže mudri Konfucije. No najviše nam se svidjela jedna koja bi, da je primijenimo, preporodila Hrvatsku: “Ljubaznost uzvrati ljubaznošću, ali na zlo uzvrati pravdom” (više ne ljubaznošću)!

– Konfucijevo učenje ne kolidira s kršćanstvom, a ni s nekim drugim religijama. Konfucije je i sam vjerovao u vrhovnog Vladara ili Gospodara neba i poučavao je ljude kako se trebaju odnositi jedni prema drugima i prema Svevišnjem - objašnjava nam redovnik Yun-seong, zadužen za kontakte s posjetiteljima.

Nakon posjeta Azijskom kulturnom centru u Gwangjuu (reklamira se kao najveći u Aziji) bili smo bogatiji za užitak u korejskoj tradicionalnoj glazbi i plesu, kao i u raskošnoj izložbi umjetnosti azijskih naroda. Još i danas u ušima nam zvoni tanašan glas narodnih pjevačica i jednako umilan, ali i melankoličan zvuk gayageuma, tradicionalnog korejskog gudačkog instrumenta.

Posebna atrakcija svih korejskih gradova su znamenite noćne tržnice. Zapravo su to tržnice koje rade cijeli dan, od nula do 24 sata. I svašta se ondje može kupiti i doživjeti, a posebno su fascinantni kulinarski izazovi. Jer ponuda tih restorana na otvorenome zbilja je raskošna. Nude se ribe i morski plodovi pripremljeni na razne načine, dimljena teletina i piletina, pileći želuci kao ražnjići... U jednom će vam restoranu ponuditi svježu kokoš kojoj će pred vama odsjeći glavu, drugi pak restoran nudi svinjsku glavu koja se kuha i priprema pred očima posjetitelja...

Poznato je da se u Koreji, uz ostale životinje, jedu i psi. I to Korejci ne kriju. No znaju za osjetljivu zapadnjačku ćud pa tu svoju tradiciju žele zadržati podalje od njihova pogleda. S vremena na vrijeme čak učine i pokoji pokornički čin, pa konzumaciju pasa učine još diskretnijom. Tako je bilo za Olimpijskih igara 1988. u Seulu, Svjetskog nogometnog prvenstva 2002. (bili su domaćini zajedno s Japancima) ili Zimskih olimpijskih igara u Pyeongchangu 2018. godine.

Samo u posebnim restoranima

Uoči ZOI-ja 2016. godine čak su zatvorili najveću južnokorejsku tržnicu pasa Moran u gradu Seongnamu (koji je praktično spojen sa Seulom) na kojoj se svake godine prodavalo i do 80.000 “najboljih čovjekovih prijatelja”. Zatvorena je tržnica, jer je “loše utjecala na imidž grada”, no nije zabranjena i uporaba psećeg mesa u prehrambene svrhe. Samo je ona sada preciznije formulirana zakonom. Zabranjeno je okrutno ubijanje (bilo kojih) životinja, a pseće se meso može nuditi samo u posebnim restoranima. I ne može se nikome servirati ako ga nije posebno naručio. Dakle, nema straha, barem ako je sve legalno, da vam netko može podvaliti pseće umjesto nekog drugog mesa. I to je najviše čime su Korejci mogli izaći u susret zapadnjacima. S druge pak strane zakon o stočarskoj industriji pse tretira kao stoku te praktički dozvoljava njihov uzgoj za potrebe industrije psećeg mesa.

Procjenjuje se da u Južnoj Koreji zakolju i pojedu oko dva milijuna pasa godišnje. Pse jedu i u Sjevernoj Koreji, ali otamo nema nikakvih službenih podataka o tome. Zapravo, u Koreji na pse gledaju otprilike kao mi na janjce ili kozliće...

– Da, jedemo pse koje vi u Europi držite isključivo kao kućne ljubimce, ali i vi jedete umiljate janjce, pa vas mi ne prozivamo zbog toga. I janjci i psi samo su životinje - kaže nam kolega novinar Cheong s kojim smo se sprijateljili za jednog skupa novinarskih sindikalista.

Vjeruje se da su Korejci počeli jesti pse u razdoblju Triju kraljevstava, prije više od 2000 godina, kada se Koreja prostirala i dijelovima današnje Kine. Teško je bilo nahraniti brojno pučanstvo, vladala je glad, pa su se na meniju našle i neke nove životinje, među kojima i psi.

Najpoznatija jela od psećeg mesa su čorba gaejangguk (s povrćem), koja se služi vrela u kamenoj posudi, i pseća juha bosintang (juha koja osnažuje) za koju se čak vjeruje da ima afrodizijačke moći...

Nismo kušali.