'Da šefu kažete da ste 'izgorjeli' od stresa i tražite bolovanje, vjerojatno biste dobili otkaz'

Ako osjećate konstantnu iscrpljenost i stres na poslu, to bi uskoro moglo ući i u vaš medicinski dosje. Takozvani ''burnout'' je sada i službeno proglašen medicinskom dijagnozom. Burnout se definira se kao kronični stres vezan uz radno mjesto koji se nije uspješno rješavao. Sindrom uključuje tri skupine simptoma: osjećaj manjka energije i izmorenosti, povećanje otuđenosti i negativističkih osjećaja prema poslu i umanjenu profesionalnu učinkovitost. Sindrom izgaranja odnosi se na profesionalni kontekst i ne primjenjuje se za opisivanje iskustava iz drugih sfera života.

Burnout je već dugo tema mnogih rasprava, no jasan konsenzus i definicija oko njega nešto je oko čega se znanstvenici nisu mogli složiti. O ovome smo popričali i s dr. med. Suzanom Večerić, psihijatricom koja nam je pobliže objasnila ovu problematiku.

– Uvođenje PTSP-a kao posebnog nozološkog entiteta 1980. godine u DSM III omogućilo je bolje dijagnosticiranje i liječenje psihičkih posljedica ekstremnog stresa. Povezivanje kliničke slike psihičkog poremećaja sa specifičnim stresorima koji je izazivaju poboljšalo je liječenje, ali nije olakšalo eliminaciju označenih stresora u socijalnom polju (rat, nasilje, nesreće). Sindrom izgaranja na poslu, odnosno burn out syndrome, uveden je u Međunarodnu klasifikaciju bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB 11) pod šifrom QD85 – kazala je dr. med Suzana Večerić.

Psihijatrica je u kontekst stavila u hrvatsku situaciju te je mišljenja kako naši poslodavci ne bi baš oduševljeno prihvatili ovu dijagnozu.

– Da svojem poslodavcu kažete da se sutra ne možete pojaviti na poslu zbog toga što imate 'burnout', vrlo vjerojatno biste dobili otkaz. Ista je stvar i s mobingom jer se mobing i dalje ne smatra dijagnozom, već protupravnom radnjom nad drugom osobom. Svi liječnici u Hrvatskoj koriste za administriranje bolesti i zdravstvenih problema MKB sustav pa će se šifra QD85 sigurno koristiti. Što će to značiti u životu osobe koja ima sindrom izgaranja na poslu, teško je reći. Sumnjam da će poslodavci biti impresionirani tom dijagnozom ali bi bilo dobro da je uzmu u obzir, ako ne iz humanih razloga, onda zbog činjenice da pojedinačna profesionalna učinkovitost utječe na ukupnu uspješnost tvrtke – zaključuje psihijatrica.

Nana Nadarević, PR menadžerica svjetskog beauty brenda MAC Cosmetics za Hrvatsku i Srbiju, svojedobno je za portal Diva.hr pisala kolumne i u jednoj objasnila kako je doživjela 'burnout'. Ističe kako je oduvijek objeručke prihvaćala sve zadatke i natrpavala se poslovima sve dok jednog dana nije shvatila da ništa od toga nije vrijedno njezina mentalnog zdravlja.

– Od malih nogu učili su me kako se ničega ne treba bojati i da mogu sve što poželim. Kako mogu sve što i svaka druga žena ili muškarac. To samopouzdanje otvorilo mi je mnoga vrata, a rad priskrbio sve te silne posliće. Svaki izazov bez iznimke sam prihvaćala, ulazila u ring i često zadnja ostala na nogama. Ostvarila sam neke male pobjede, što je pružalo motivaciju za nove borbe. Nažalost, unatoč tome što sam imala odličnu sparing ekipu i često trenirala, svaka od tih borbi me oslabila. Ipak, bikovski tvrdoglavo, gurala sam dalje sve do jedne borbe koja je završila knock-outom. Mojim, nažalost. E, upravo taj knock-out doveo me do fascikla s dijagnozama kojeg sam stezala nasred ulice.

– Obuzeo me teški osjećaj srama i razočarenja što sam podbacila. Od cure koja obećava postala sam slabić koji od suca traži time-out. Hodala sam ulicom posve iscrpljena, a onda mi je, sasvim polako i slabašno, sinula jedna potpuno suluda pomisao. A zvučala je nekako ovako: Pa što onda? – priča Nana.

– Što onda ako trenutačno ne mogu koliko i druge žene? – upitala se u kolumni. 

– Netko jednostavno ima više energije i goriva u tanku, dok se drugome jako spava i mora pronaći način kako se dokopati turbo dizela. To je sve. Čemu sram što mi treba pauza? I kad su nam točno uspjeli prodati priču kako se trebamo ponositi svojim ubitačnim tempom i svakodnevnim stresom – napisala je.

Burnout se nikada nije smatrao stvarnim mentalnim poremećajem, iako je to jedan od najčešće razmatranih problema mentalnog zdravlja u današnjem društvu. Jedan od razloga za to jest da je većina istraživanja o burnoutu bila usmjerena na "uzroke i povezane čimbenike", a ne na pokušaje da se razviju specifični dijagnostički kriteriji. To je dovelo do "neodređenosti i dvosmislenosti" oko bolesti, piše CNN.