Zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća, na današnji su dan 1857. godine tekstilne radnice prosvjedovale njujorškim ulicama. Policija ih je rastjerala, međutim, prosvjedi su se nastavljali sljedećih godina, a 1908. New Yorkom je marširalo 15 tisuća žena tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Dvije godine kasnije ustanovljen je Međunarodni dan žena, koji je godinu potom obilježilo više od milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj, Švicarskoj...
Zapadne zemlje 30-ih godina prošlog stoljeća prestale su ga obilježavati poistovjećujući Dan žena s komunističkim korijenima, dok je u socijalističkim zemljama bio državni praznik, a takav je i danas u Rusiji i bivšim sovjetskim državama. Feminističko je značenje Dana žena odnijelo prevagu nad političkim pa su 1975., Međunarodne godine žene, Ujedinjeni narodi službeno počeli obilježavati Međunarodni dan žena.
Kako u Hrvatskoj često kaskamo, 90-ih se dotadašnji “Osmi mart” zdušno se ignorirao, međutim, posljednjih se godina sve više ponovno obilježava. Aktivisti(ce) i udruge za ženska prava organiziraju na ovaj dan razna prigodna događanja kojima nastoje upozoriti da, iako su brojnije – u EU je čak 40% više žena u populaciji starijoj od 65 godina – žene još uvijek imaju slabiju poziciju u svim segmentima društva. Primjerice, u državnoj upravi žene rade, a muškarci šefuju – vidi se iz podataka koje je prikupio Siniša Kuhar, glavni tajnik državnoslužbeničkog sindikata. Od 28.880 državnih službenika i namještenika, 64,5% čine žene, međutim, od četiri potpredsjednika Vlade jedna potpredsjednica je žena, od 20 ministara četiri su žene, od 20 zamjenika ministara žena je sedam...
Dok mnoge žene misle da ima još dosta posla kako bismo došli do stvarne ravnopravnosti u našem konzervativnom društvu, druge naprosto vole dobiti cvijet i pažnju, makar samo na taj dan.
kada vidim Sandru mogu reći samo: mrnjaouuuu. Njoj bi osobno čestitao Dan žena.