Dijete joj je zbog dojenja umrlo od gladi, a ovo je njezina priča

Amerikanka Jillian Johnson krenula je u bolnicu roditi prvog sina kojeg su ona i njezina ljubav iz srednjškolskih dana odlučili nazvati Landon. Samo devetnaest dana nakon, Landon je umro, prenosi Huffpost. Iako je osoblje u bolnici reklo da beba izgleda dobro i cijelo vrijeme bio je na majčinim prsima, Landon je pregladnio do smrti. On je bio njezino prvo dijete, a rodila ga je 2012. godine.

"Što bi bilo da sam mu samo dala bočicu?" Napisala je Johnson 2017. u postu za blog Fed Is Best Foundation koji je postao viralan.

Johnson je kasnije postala glasnogovornica zaklade koja promiče sigurno hranjenje dojenčadi i bori se protiv onog što naziva "pritiskom da se pod svaku cijenu doji". Ona je također kritičarka inicijative bolnice za bebe - priznanje koje je dobilo više od 500 bolnica u Americi s ciljem promicanja dojenja. Bolnice se moraju pridržavati 10 koraka a jedan od je: dati novorođenčadi hranu ili piće osim majčinog mlijeka osim ako medicinski nije naznačeno drugačije. Program su pokrenuli Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF u 90-tima.

Ona tvrdi da nije protiv dojenja i nastavlja širiti svoju priču jer ne želi da nitko drugi plati ovakvu cijenu za nedostatak mlijeka. Svoje dvije kćeri Johnson je hranila kombinacijom vlastitog mlijeka i adaptiranog mlijeka.

U jednom intervjuu rekla je da je imala vrlu laku i dobru trudnoću. Ona i suprug pohađali su tečaj za bebe i zaista je mislila da je spremna postati majka. Puno puta je čula kako je dojenje najbolji način hranjenja djeteta pa se i sama odlučila za tu opciju. Sada vidi da to nije tako.

Morala je ići na carski rez i bila je jako iscrpljena. S obzirom da je rodila u baby friendly bolnici, beba je cijelo vrijeme bila s njom. Ako nije bio na njezinim prsima, plakao bi.

Nekoliko puta pitala se je li to zaista normalno i zašto Landon plače toliko. 

Rekli su joj da ga mora dojiti i da ga drži na prsima - vjerovali su da je količina mlijeka dovoljna za njega. Istina je da bi prestao plakati kada bi ga dojila, ali samo zato jer se svim silama trudio izvuči mlijeko. Kasnije je shvatila da ga je to iscrpilo i da je trošio puno energije i kalorija zbog toga. 

Urin i stolica bili su mu normalni, pa se nitko nije zabrinuo da dobiva premalu količinu hrane.

"Gubio je na težini još dok smo bili u bolnici. Normalno je da bebe izgube nešto, ali opasno je kada beba izgubi tek 10% težine, a Landon je izgubio 9.7%. Svejedno su nas poslali kući.

Kada smo došli kući, nismo bili niti 12 sati tamo, shvatila sam da Landon ne diše i poplavio je. Sve mi je to nekao u magli, ali sjećam se da je suprug počeo reanimirati bebu i trebalo je nekih šest doza adrenalina da bi mu srce počelo ponovno kucati. Požurili smo u bolnicu gdje su mu morali dati tekućinu jer je dehidrirao.

Nekoliko tjedana bio je na aparatima. Bio je savršen, prekrasan. Ali njegovo moždano deblo nije radilo kako treba. 

Nakon 19 dana od rođenja, odlučili smo isključiti aparate. Kada moždano deblo prestane raditi, sve u lubanji odumire. Nismo se htjeli mučiti. Bilo je jasno da nema spasa."

Nakon šest ili osam mjeseci nakon što je preminuo, dobili su rezultate autopsije. Landon je na kraju umro od dehidracije uzrokovane pothranjenošću.

Johnson kaže kako joj je teško čitati komentare po internetu jer je jako puno ljudi isključivo za dojenje. Ona nije protiv ničega. Ima dvije kćeri koje je 99% hranila adaptiranim mlijekom i zdrave su. 

Ona samo želi da se ljudi educiraju prije nego se dogodi ovakva pogreška, jer koliko grozno zvuči da vam je dijete umrlo od hladi jer mu niste dali bočicu. 

"Bilo mi je teško priznati da je umro mojom greškom. Ali da, bilo je to moje prvo dijete i doktori i sestre trebali su mi ukazati da nešto nije uredu. I dalje se čini kao moja greška."

Jillianin suprug nekoliko puta poželio je dati djetetu bočicu ali također se bojao da ne napravi nešto krivo. 

"Bili smo toliko iscrpljeni kada smo stigli kući s bebom da nismo vidjeli neke znakove pothranjenosti - to je najgora stvar koju moram priznati, ali radili smo sve što smo naučili iz knjiga i od medicinskih sestara pa smoo mislili da smo u pravu. Jednostavno smo mislili da naša beba samo puno plače."

Kada je rodila kćeri, njezin doktor naglasio je sestrama neka joj dopuste ako želi bebu hraniti adaptiranim mlijekom preko bočice zbog užasa koji je prošla. 

Smatra da je sve stvar izbora i da bi svaka majka trebala raditi ono što želi ona i njezina beba. Isto tako, smatra da nema glupih i nepotrebnih pitanja kao ni pretjerane brige - pitajte sve što vas brine u vezi vašeg djeteta na vrijeme.