Dobivanje brata ili sestre i te kako je stresan događaj za dijete. Nerijetko će se, do tada jedinac, osjećati zapostavljeno, a ljubomoru iskazivati na razne načine. Zbog toga je, ističu stručnjaci, vrlo važno o dolasku prinove razgovarati s djetetom, ali i uključiti ga u brigu o novorođenčetu.
Sve rade zajedno
– Od prvog dana u brigu o Boni uključili smo i Ksavera. Objasnili smo mu da je to njegov mali brat koji zasad ne može sve kao on. Ksaver bi ga kao držao Bonu, pri čemu smo ga suprug i ja pridržavali, sudjelovao bi u pripremanju bočice i mijenjanju pelene pa ispada ljubomore nismo imali – opisuju svoje iskustvo Lara i Karlo Nadaždi iz Čepina kod Osijeka. Danas kad je Ksaveru pet, a Boni dvije i pol godine bratska se ljubav produbila, a stariji brat ozbiljno je shvatio ulogu zaštitnika.
– Iako ponekad sam zna biti grub prema Boni, obično zbog neke igračke s kojom se baš obojica žele igrati, nema šanse da mu netko dirne brata! “To je moj brat, ne diraj!”, obavezna je rečenica – dodaje majka napominjući da danas obojica sve rade zajedno. Zajedno idu na toalet, na spavanje, za stol po hranu.
– Strašno vole jesti i spavati. Zapravo, jako vole te “muške poslove” – smije se majka čija oba sina, Ksaver i Bono, pohađaju vrtić, odnosno jaslice. Igra iz vrtića nastavlja se u velikom dvorištu, a roditelji su primijetili da ih Ksaver često “kopira”. Naime, čim Bono počne s opasnim veranjem Ksaver mu objašnjava da to ne smije činiti. Ne posluša li ga, slijedi vika: “Mama, tata!”
Kako će se dijete nositi s viješću da stiže prinova, a potom i s bratom ili sestrom, objašnjava psiholog dr. sc. Željko Rački, ovisi o njegovoj dobi, spolu, privrženosti roditeljima, ali i o ukupnom broju djece u obitelji.
– Dolazak još jednog djeteta u obitelj jest kriza za stariju djecu. Neka se djeca s tom krizom izvrsno nose, a druga se povlače, tjeskobna su ili imaju poremećaje spavanja, no sve to s vremenom slabi. Očekujte najveće promjene ponašanja u prvih mjesec dana po dolasku novoga djeteta u obitelj – kaže dr. Rački.
Djeci, navodi, valja strpljivo objasniti da će novo dijete u obitelji jedno vrijeme vrlo često plakati, često možda i vrištati kad oni budu htjeli spavati pa će se na bebu moći i smjeti ljutiti, ali ne i činiti joj nažao, da će veliku količinu vremena provoditi spavajući pa će im beba biti krajnje dosadna, da će morati biti tihi dok beba spava, što će im djelovati nepravedno jer dok oni spavaju beba urla, da će im sada mama i tata rjeđe čitati, razgovarati s njima i objašnjavati, i da će mama i tata biti umorniji. Ujedno, djetetu treba objasniti da se mama i tata neće jednako ponašati prema bebi i prema njemu. To je za neku djecu okidač za percepciju nepravde.
Bit je u planiranju
– Ipak, kaže, sitne svakodnevne roditeljske nepravde i nejednakosti u postupanju prema djeci, kao i ljubomora među djecom, ne ostavljaju dugoročnije posljedice. Dobri opći odnosi roditelja i pozitivno ukupno obiteljsko ozračje obično uvode red u odnose članova obitelji, mlađih i starijih, pružajući priliku za proširenje.
– Bit je u planiranju, uključivanju starijega djeteta ili starije djece od samoga početka, ne isključivanju ili zanemarivanju kada novo dijete stigne. Ne trebam ni reći koliko je važno da je novo dijete željeno, a ne da se “dogodilo” – zaključuje osječki psiholog.
Obitelj Nadaždi uspješno je prebrodila privikavanje na novu bebu u obitelji i primjer su da se dobrom organizacijom i velikom količinom ljubavi i strpljivosti mogu preskočiti sve prepreke.
– Najvažnije je da, kad ste s djecom, niste nervozni i razdražljivi, čak i ako vas dijete ljuti, pokušajte mu sve objasniti, posebno to da će mamu i tatu od sada morati dijeliti s bracom ili sekom.