Željela je napakostiti Samoborcima. Pa je vladarica starog grada stvorila golemu kornjaču koja je odlazila u grad i proždirala djecu.
Proždrljiva želva jela ih je sve dok nije ostalo živo još jedno – jedino dijete, i to od same zlokobne Crne kraljice, kako su zvali vladaricu. Kad je gladna kornjača krenula prema njezinoj kćeri Elizabeti, kako stoji čak i na stranicama grada Samobora, “ona je zamolila svoje dojučerašnje neprijatelje da se počnu moliti kod crkvice svetog Mihalja kako bi njezino dijete bilo pošteđeno”.
Samoborci su na to pristali, no zauzvrat su od Crne kraljice tražili da ona napusti grad. U tom trenutku grom je udario u kornjaču i okamenio ju pa je tako nastala velika i specifična kamena stijena podno Starog grada koja privlači znatiželjne poglede prolaznika.
Prema predaji nastaloj u 15. stoljeću, kornjača neće biti zauvijek u mirovanju. Ako se opet dogodi neko veliko zlo u Samoboru, ona će oživjeti. Kad govore o Crnoj kraljici, kaže književnik i profesor Milan Žegarac Peharnik, Samoborci misle da Barbaru Celjsku, čija je obitelj gospodarila starim samoborskim gradom. Poznata je i kao druga žena kralja Žigmunda Luksemburškog, koja je tragično, 11. srpnja 1451. godine, umrla od kuge te su je pokopali ukraljevskoj grobnici u Pragu.
Za neke iz tog doba, premda je teško to reći, njezina smrt i nije bila tragedija jer, sudeći prema mnogim pričama koje i dandanas kruže o njoj, bila je okrutna i nehumana žena koja je ledila krv u žilama samo svojim izgledom. Imala je dugu crnu kosu i stalno je hodala odjevena u crno, s crnim rukavicama na kojima je najčešće stajao pripitomljeni crni gavran.
Navodno je ptica na njezinu zapovijed kopala oči i kandžama ranjavala sve koji bi joj se zamjerili, a priča se da joj je zapravo bio ljubavnik kojeg je kletvom pretvorila u gavrana. Zvala ga je Tugomir. Optuživali su je da je vještica i vampirica, a postoje svjedočanstva da se bavila alkemijom.
Njezini su pokusi ostali zabilježeni u zapisima češkog alkemičara Johanna von Laaza, koji ju je posjetio upravo u dvorcu iznad Samobora, gdje je u podrumu imala laboratorij. Nije čudno što ga je smjestila u kraj koji je u 15. stoljeću obilovao bakrom. Jer znala je “od bakra s arsenom napraviti srebro te od srebra zlato”, a tim su kovinama, piše također Laaz, brojni ljudi prevareni. Alkemijom se počela baviti, pretpostavljaju povjesničari, zato što je bila zatočena u preranom i nasilnom braku sa spomenutim mužem i kraljem kojega gotovo nije viđala jer je bio zauzet borbama za širenje svojeg kraljevstva.
Udali su je kao djevojčicu, sa samo 13 godina, dok je rimsko-njemački car, odnosno hrvatsko-ugarski i češki kralj, imao 38 godina. To ju je, kažu historičari, pretvorilo u ženu koja je svoje brojne ljubavnike bacala s vrha kule kad bi ih se zasitila, a o njezinoj se razvratnosti pričalo još stoljećima.
VIDEO Festival cvijeća u Osijeku