Gdje god se izletnik okrene na putu od metropole do Legrada, tu na samom sjeveru Hrvatske, vidjet će šarenilo, boje. Beskrajna žuta polja uljane repice, plave nijanse Mure, Drave i neba, zelenilo šuma i livada, bijela boja labudova na podravskom moru Šoderici, ali tek u centru mjesta počinje – festival boja. Malo mjesto, s manje od tisuću ljudi, a ima jedan grafit na 20 stanovnika. Kamo god pogled seže, u središtu Legrada grafit do grafita. Na kući, garaži, školi, kraj crkve, na starom štaglju... Sova, astronaut, mehaničar, susjedi koji tračaju, čak i motivi – Sarajeva, ali i černobilskog reaktora “četvorke”. Nema što nema. Veselo kao u slikovnici.
Gost kucne, kuham kobasice
U samom je mjestu mirno. Restorana (trenutačno) nema, a u dva jedina kafića – Kiki i Ruža – terase su bile prazne. Konobar krati vrijeme igrajući s gostom šah. Prizor kakav smo zatekli i u Čabru, u kafiću Lujzijana. No pustimo Čabar, idemo u legradsku Jelačićevu ulicu. Nema ovdje Jelačić-placa, ali tu u dvorištu Graffiti Rancha veselo je kao i na Trgu. Dečki koji su oslikali gotovo cijelo mjesto, većinu zapuštenih i napuštenih objekata, druže se na suncu.
– Ranch je otvoren od 0 do 24! Ma da gost kucne na prozor i u četiri ujutro, ja odmah u kotliću kuham kobasice i vadim okrjepu. Novac ovdje gostu ne treba, samo koja kobasica ili komad mesa za roštilj – veselo priča gazda Gordan Cvetnić (47), znan i kao Samir Utegurovich. Jedini je to ranč grafita ili svojevrsni muzej grafita u Hrvatskoj.
– Čovječe, pa meni je cijeli svijet bio tu u dvorištu, od najboljih grafitera iz Kolumbije, Španjolske, Njemačke, Engleske... Od Tizera, HNRX-a, sve do naše legende Slavena Kosanovića Lunara. Evo, sad za Praznik rada bilo je tridesetak gostiju iz metropole, radili smo grafit posvećen 35. godišnjici černobilske katastrofe. Dolaze obitelji, stari, mladi, udruge s djecom s teškoćama u razvoju, ma tko god je u prolazu!
U društvu mladi grafiter Dino Cvetinić (22) i Mario Sačer (55), karikaturist sa stažem duljim od četiri desetljeća koji je radio za Tom & Jerry.
Je l’ Tom kad uhvatio Jerryja? – Male su Tomu oduvijek bile šanse – smije se Sačer. Koliko limenki boje treba da se oslika jedna kuća?
– Otprilike 30, a jedna je oko 30 kuna. I kako oslikavamo cijeli grad, njih nam uvijek nedostaje. Ako tko ima viška, primamo sve boje – priča veselo mladi Dino. Gordan i Mario osmišljavaju teme, a Dino Cvetinić “šprica”. Grafite je radio i u – Beču.
– Na mladima svijet ostaje – smiju se.
Zašto Legrad? Odakle mjestu ime?
– To je vječna tajna – priča Mario pa dodaje: – Od brončanog doba pa sve do Rimljana koji su ovdje imali toplice, tu se nešto događa. I sultan je ovdje potpisivao ugarsko-turski mir, tu se Europa u Legradu branila od napadača s istoka, zna se da je dobio glasovite legradske noževe. A zgodno je da je Legrad nekad bio u Međimurju, no Drava je prije tri stotine godina promijenila tok i sada smo u Podravini – govore.
Hoće li se Legrad vratiti u Međimurje?
– Neki bi to htjeli, ali pita se Dravu – kaže veselo društvo.
Kralja Drave mnogi su vidjeli
Kad smo već kod rijeke Drave, da spomenemo i ovdašnji misterij – hrvatskog Bigfoota!
– Kralj Drave je biće koje je pola čovjek, a pola... ne znamo kako bismo to opisali, nije riba, nije ni neka druga životinja, nekakvo biće iz vode... I zaista, mnogi su tvrdili da su ga vidjeli na obalama Drave.
Kad se legradski Bigfoot posljednji put pojavio?
– Zadnji je put viđen u vrijeme Drugog svjetskog rata. Pričali su da je visok, jak i dlakav i da živi u vodi, a viđali su ga na obali rijeke – govore.
Vi ga niste vidjeli?
– Zasad nismo, ali ne znači da nećemo. Treba pitati ribiče, oni su stalno tamo...
Legrad je grad splavara, ispirača zlata, prijašnje su generacije bile vješte u pletarstvu.
– Košare, fotelje, stolovi... čak smo i u Ameriku izvozili – sjećaju se.
Izletnici ovdje imaju što vidjeti. Grafiti su samo detalj. Ušće Mure u Dravu, ribolov na jezeru Šloprogu, Lovački dom, Ribički dom, kupanje na plaži SIP ili obližnjoj Šoderici. Vidovci, promatračnice ptica...
Sjajan jednodnevni izlet. Problem je samo što je soba malo, možda tridesetak u kraju. Turist ovdje dođe, podruži se i – natrag kući.
Zanimljivost
U Legradu zanimljivosti na sve strane. Prva je iz 1710. godine, kada se Legrad doslovce preselio iz Međimurja u – Podravinu. Drava je, naime, promijenila tok. Druga zgodna zanimljivost je – kralj Drave, neobično riječno biće koje su viđali stotinama godina, a zovu ga i legradskim Bigfootom.
Što posjetiti - Legradska hiža, vatrogasna zbirka, restorana nema
U središtu Legrada može se vidjeti spomen-soba Marije Bango, Legradska hiža, Vatrogasna spomen-zbirka, katolička i evangelička crkva te prošetati parkom na Trgu Presvetog Trojstva na kojem su još pilovi iz doba kada su Tatari harali ovim krajem. U centru grada su dva kafića, a u sobama u Legradu otprilike je tridesetak kreveta. Restorani zasad ne rade, a tko namjerava na ručak ili večeru, morat će potegnuti do obližnje Koprivnice.
TURISTIČKA PATROLA
Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš 7
Gostoljubivost i susretljivost domaćina 10
Kvaliteta smještaja 6
Sadržaji za djecu 8
Biciklističke staze i sadržaji za rekreaciju 8
Pješačke staze i šetnice 9
Kulturni sadržaji 7
Izletišta u blizini 9
Autohtonost 10
Opći dojam 7
Ukupna ocjena 81
POREDAK - KONTINENT
1. SVETVINČENAT 95
2. SVETI MARTIN 94
3. KARANAC 92
4. PLETERNICA 92
5. SKRAD 91
6. STARA KAPELA 91
7. JASTREBARSKO 90
8. KLANJEC 90
9. VELIKI GRĐEVAC 90
10. KRIŽNICA 89
11. BARILOVIĆ 88
12. PERUŠIĆ 87
13. BEDNJA 82
14. LEGRAD 81
15. NIJEMCI 81
Dalmacija je uvijek vapila za povezivanjem ostatka HR. Danas su izgrađeni autoputevi i preduvjet za razvoj turizma. Na žalost Podravina nikad nije dobila brzu cestu, a atrakcije do kojih se mora putovati nekoliko sati na uskoj i cesti punoj zavoja nikog previše ne oduševljava, pa se atrakcijama uglavnom naslađuje lokalno stanovništvo, a turisti su samo slučajni gosti prolaznici.