Zašto Dubrovnik? Zamislite nekog zgodnog tipa, fatalnog muškarca. Recimo, Georgea Clooneya. Da biramo, umjesto turističkog šampiona, najveću facu. Generalizirajući, većina će reći kako je George taj. Ima sad još tipova koji su blizu, ili daleko, ali on je ispred. Bit će tako uvijek, jedan koji “drapa” srca. Prije je bio Sean Connery. U budućnosti će biti netko drugi. Jedan koji odskače od drugih, koliko god da su mu ozbiljni suparnici.
Dragulja nema puno
U turizmu, našem domaćem, to je Grad. Udara trendove, priča svoju priču, neovisnu o drugima. Alfa. Uzmite Igru prijestolja ili Star Wars. Pa sad će snimati i Robina Hooda. Ne gleda Dubrovčanin u tuđe dvorište. Baš ga briga što rade Nin ili Rovinj. Ili Mljet. Korčula. Zadar. On je svoj. Jedan. Piči svojom turističkom autocestom. Sam. Ako su nam Amerikanci neki primjer, mnogi od njih neće znati za Hrvatsku, ali će znati za Dubrovnik. Tako je to, karta svijeta je velika, zemalja je mnogo, ali dragulja nema puno. Ovaj je naš, ostavili su nam ga preci u naslijeđe. Naša Sevilla. Kad smo već kod Seville, sjetite se 90-ih i priče o Šukeru, tadašnjem igraču tog kluba (s Maradonom). Znao je u to doba za Šukera i tip iz Meksika. Pričao mi Meksikanac, čuo na svoje uši. Nije znao za Hrvatsku, ali jest za nogometaša. Danas je to Luka Modrić, koji je ovog ljeta doveo svoje dečke iz Real Madrida – kamo? U Dubrovnik. A dečko iz Zadra... Želio se i on pohvaliti onim što njegova zemlja ima.
No, problem Grada postaje stari grad. Prenapučen, prebučan, previše ljudi. Često sam u Dubrovniku, svake godine više puta i u pravilu u grad uđem samo nekoliko puta. Navečer, popiti piće. Otići na Ljetne igre. I dobro se kao turist osjećam, bez tog turističkog bonusa. Jer, i da maknemo stari grad, mogao bi Dubrovnik konkurirati drugim turističkim mjestima. Plaže, noćni život, fenomenalni hoteli, razonoda, sport... Da bi kao turist došao u ovaj grad, ne moraš ni ući u stari dio. Ostaneš izvan i uživaš. Recimo, na Lapadu. Bio je on šampion prije, bit će i poslije, sretni smo što ga imamo... A drugi? I oni su, gledaju što rade, pa idu njegovom trasom.
Novi trend i novi novac
Konačno, pobjednici Večernjakovih turističkih patrola, u kojima sam sudjelovao posljednjih godina, bili su razni. Rovinj, Vis, Trogir, Split... Radili su, trebalo ih je pohvaliti, trebalo je čestitati i pogurati ih naprijed. Ali ovaj briljantni štos s filmskim turizmom, s polovicom gostiju koji su samo zbog toga u Gradu, to još nitko kod nas nije smislio. I zato Gradu pripada nagrada. Novi trend. Novi priljev novca u proračun, možda nam bude barem malo bolje. Neka više nešto krene naprijed... Makar i zbog Darth Vadera, Jona Snowa, Robina Hooda ili Jamesa Bonda... Ako oni neće pomoći, tko će?
Svaka čast Dubrovniku ali... Osobno dok sam bio mlađi volio sam gradove, gužve, znamenitosti, fešte, razvikana mjesta... Kako sam stariji u dane godišnjih odmora sve više bježim od toga prema usamljenim mjestima obale i otoka (izvan sezone kad nema puno ljudi), planine ljeti, čisti zrak, prirodu, plaže bez kafića s maksimnalno desetak ljudi u vidokrugu, dalje od stereotipa, klišeja, buke, cike i vreve, parkirnih gužvi, ispušnih plinova, monotonih plantaža ležaljki i suncobrana. Nadam se da će u godinama koje dolaze ostati još ponešto mira i tišine po Jadranu i da će biti još mjesta gdje u centru pažnje neće biti samo novci, kič i glamur.