Je li ovo još jedna igra uma u kojoj vidimo ono što nam sugeriraju ili se biće stvarno pojavilo, 56-godišnja Katarina Brozović iz sela Okuja, pokraj Velike Gorice, koja je vidjela izvanzemaljca, pita se svaki dan.
– Taj dan neću nikada zaboraviti. Iako sam nekoliko puta godišnje znala ići u šumu brati vrganje, nakon što sam vidjela izvanzemaljca više nisam kročila onamo – govori nam vidno uzbuđena ističući kako je prizor bio zastrašujući.
– Hodajući šumom, odjednom sam osjetila da me netko prati. Prvo sam pomislila kako još netko bere vrganje, ali nakon što sam pitala „tko je tu“ i čula neki neobičan zvuk, umjesto odgovora jednostavno sam se zaledila. Ne znam kako ga opisati... Nije to bilo glasanje ptica ili životinje jer vjerujte mi, rođena sam u šumi i poznajem sve zvukove, no to jednostavno nije bio zvuk šume – svjedoči Katarina, rukom nam pokazujući dio šume gdje se pojavio izvanzemaljac. Ali onamo ne želi više ni prići!
– Polako sam se okrenula nadajući se da ću ugledati neko poznato lice, ali tada je uslijedio šok. Lice je bilo, ali poznato... ma, niti blizu. Bila je to spodoba visoka jedva metar i po, nerazmjerno velike glave u odnosu na tijelo, s ogromnim crnim očima široko razmaknutim, bez kose. Dlake po tijelu i rukama bile su mu jako guste i blijede, a ruke i noge puno mršavije od naših. Stajao je i začuđeno me gledao kao i ja njega, govori Katarina cijelo vrijeme gledajući u šumu u strahu da se čudno biće ponovno ne pojavi.
– Tko zna, možda se on mene prestrašio kao i ja njega. Samo, on se bolje snašao i nakon minutu stajanja i gledanja u mene, okrenuo i nestao u šumi dok sam ja, ne sjećam se koliko još dugo, nepomično stajala. Ostavila sam vrganje i bezglavo otrčala kući. Kada sam mještanima ispričala što se dogodilo, rekli su mi da nisam normalna. Međutim, kada sam čula kako mještani pričaju da je nekakvo dlakavo stvorenje skočilo na auto gospođi iz Pokupskog i to baš u tom dijelu gdje sam ga i ja vidjela, znala sam da me pamet nije napustila – kazala je Katarina Brozović.
U Pokupskom smo našli i Janu Antolović kojoj je dlakavo biće skočilo na automobil.
– Vozila sam se kasno uvečer, poslije 22 sata, s posla kući. U tom dijelu šume, Dubrave, smanjila sam brzinu jer poznato je kako taj dio vrvi srnama i bojala sam se da mi koja ne skoči pred auto. Odjednom sam vidjela svijetle oči, ali ne okrugle kao u srne, već nekakve kose. Još sam malo smanjila brzinu i znatiželjno gledala što je to. Tada je to dlakavo biće samo odjednom skočilo na haubu auta, pogledalo me i odmah pobjeglo natrag u šumu – potreseno nam je ispričala Jana.
Ma to je neki balvan-revolucionist koji još nije čuo da je završio rat.