Šestogodišnja Ena uvijek traži maksimalnu majčinu pažnju, mrzi čuti “Ne može sad, pričekaj”, nepokolebljiva je kad nešto hoće ili baš neće, a bijesnim ispadima odrasle često ostavi bez teksta.
– Kao da se vrtimo u nekom čudnom krugu. Što se ja više trudim i više joj vremena posvećujem, ona traži sve više i sve je upornija u nastojanju da bude po njenom. Svekrva kaže da smo je previše razmazili. Ne znam, Ena je u suštini dobro, emotivno dijete... – već je pomalo umorna mama Snježana od pokušaja da “pripitomi” svoju slatku šestogodišnju divljakušicu.
Slobodniji nego ikad
U osjećaju nemoći nije usamljena. Mnogi roditelji nemaju pravog odgovora za svoje natprosječno zahtjevne mališane. Opći je dojam, zapravo, da se djeca danas ponašaju slobodnije nego ikad, na poslušnosti odrasli kao da inzistiraju manje nego nekad, pa se čini da stasa generacija koja sve želi odmah i sada. Generacija razmaženih. Je li to posljedica toga što većina roditelja na pitanje što žele svojoj djeci, odgovara: “Da budu sretna”?
– Sretna djeca, međutim, nisu produkt odgoja u kojem je prioritet trenutačna sreća i u kojem dobivaju sve što žele istog trenutka. Naprotiv, to je medvjeđa usluga i djeca koja su rasla u takvom okruženju često imaju manjak samopouzdanja, samokontrole i teško se nose s frustrirajućim situacijama i u odrasloj dobi. Ako popuštamo svakom dječjem zahtjevu i nastojimo umjesto njih rješavati njihove probleme, zapravo im uskraćujemo mogućnost da se sami nauče nositi s neugodnim situacijama – pojašnjava Sanja Ivanušević, dipl. psihologinja.
Razvojne teškoće
Dječja je razmaženost u pravilu posljedica prezaštitničkih, popustljivih i nedosljednih roditelja. Iako je većina majki i očeva svjesna da su granice nužne, često kapituliraju jer pod svaku cijenu dijete žele poštedjeti tuge. Ili im je, kaže naša sugovornica, teško nositi se s dječjom frustracijom ili popuštaju jer imaju osjećaj krivnje prema najmlađem članu obitelji.
Prezaposleni roditelji, recimo, znaju biti popustljiviji jer ne žele kvariti to malo vremena što provode s djetetom. Kako god bilo, nikad nije prekasno za nova pravila i korekciju ponašanja, a poželjno je da se mališani do škole nauče nositi s frustracijom, tugom ili ljutnjom. U klupama ih, napominje naša sugovornica, čekaju mnogi dosadni i naporni zadaci koje neće moći izbjeći.
– Sve o čemu govorimo odnosi se na djecu koja se uredno razvijaju. Međutim, razmaženost može ukazivati i na razvojne probleme poput ADHD-a, teškoća socijalne komunikacije, razvojnog zaostajanja – upozorava psihologinja S. Ivanušević.
>>Imate li 'snage' ispričati se djetetu za svoje pogreške? Evo zašto biste trebali
>>Pripremite se za karneval! Dječje maske trebaju biti vesele, a ne čudovišne
dati šamar?