Gdje prestaje Split, počinje Podstrana. Lako nama turistima za administrativne granice, ali na tome mjestu počinju i plaže. Kilometri plaža. Prvi, drugi... peti, šesti kilometar! Podstrana je plaža. Svi se kupaju! I mi. Pokraj bazena u Vili Pitomcia, a Pitomcia je što i Ragusa, Iadera ili Spalato, latinski naziv za mjesto, odnosno Podstranu, sjedi Mario Tomasović (68). U turizmu je više od pola stoljeća, bio je dugo i prvi čovjek mjesta, a danas je prvi čovjek crkvenih pjevača, ribiča, pa i – šahista.
Mač kralja Arthura
– Jesi vidija našeg Ivana Šarića? Opet je pobidija Magnusa Carlsena, pa on je čudo! A sićam se kako je gubija tu u Podstrani na turnirima kao dite. Ponosim se susjedom iz Splita. Genijalac! – govori o europskom šahovskom prvaku iz kraja koji je prošli tjedan opet "skinuo" najboljeg na svijetu. S njim ima – remi i dvije pobjede. To vam je kao da od Rogera Federera, u njegovim najboljim danima, netko u tri meča – ne izgubi.
Sjećamo se i kako smo se sa Šarićem u razgovoru za Nedjeljni Večernji šalili:
– Punica Davorka mi je rekla: "Ivane, ako šah propadne, mogao bi voziti šezdesetku". To je linija Split – Omiš – Ravnički most, autobusna linija broj 60 koja ide kroz Podstranu.
Mario Tomasović, eto, više je od 50 godina u turizmu. Kako je krenulo?
– Nije bilo blistavo! Radio sam s 14 godina u hotelu Lav. Dolazili su u to doba i Tito, kasnije Tuđman, Mesić... pa i Sophia Loren u Podstranu. No, kad bi ona došla, ja ne bih ni znao, bio sam školarac, što ću ja nju služiti. Eto, kao dite, polio sam gosta u kupaćim gaćama sa šugom od škampi na buzaru. Cjedija se po njemu, a on nije vikao što sam ga opekao, nego: 'Što da sam bio u odijelu! Tko bi to platio?'. Bio je, znate, Bračanin... – smije se Tomasović pa dodaje:
– Kasnije sam bio predsjednik Nadzornog odbora istog tog hotela. Puno je vremena prošlo...
Podstrana je bila centar turizma sve dok Split nije zamijenio tranzitno odijelo onim turističkim. Vrhunski hotel Lav, jedan od najboljih na Jadranu, bila je tu i kultna diskoteka Arkada, ali i restoran Javor, s kojim se mogla mjeriti samo Bevanda u Opatiji.
– Arthurov je mač sada simbol mjesta, ovdje je pronađena njegova nadgrobna stela na kojoj stoji "Lucius Atrorius Casta". Pa Englezi i Talijani više ga cijene nego mi domaći. A završio je ovdje jer je, zbog zasluga, u mirovini od Rimljana dobio posjed baš u – Podstrani! Pa i tzv. Poljička Republika koja je bila u doba Dubrovačke, oni su bili gospoda, mi seljaci, imala je u statutu napisano: "Tko ukrade kokoš, mora vratiti janje, tko ukrade janje, taj vraća ovcu, tko ovcu, taj tele, a tko tele, taj će vratiti kravu" – govori Tomasović, pa dodaje:
– E, a naša susjeda Dragica Mihaljević, ona je među najboljim ribičima na svijetu. Kad se naša Dragica pojavi na obali sa štapom, arbuni, bukve i moli odmah bježe. Jer ako joj dođu bliže od 200 metara, znaju oni da će brzo završiti na obali!
Nastavljamo dalje prema plažama, tu su Mutogras, Sveti Martin, Javor, Grljevac, Strožanačka vala... I hotela je niz, od Lava, Splita, Edena, Neve, San Antonija, Sunca... Ima i malih kampova, a vile s bazenima niču kao gljive poslije kiše. Turista je sve više. Oliver Dragojević čuje se u svakom lokalu, idila je. Mir i tišina. Cvrčci preko dana prekidaju tišinu, a zrikavci preuzimaju pjesmu noću.
– Naše je mjesto za odmor. Za ljude koji su se naradili preko godine i trebaju mir. Tu se noću ni muha ne čuje!
Brze ljetne ljubavi
Na plaži se dvojica okreću pa nam kažu:
– Bile su tu neke Slovenke i pitale nas ima li još u Podstrani galebova. A mi brzo telefon u ruke, zovemo jednog, on u Plodinama, zovemo drugog, on u gradu, trećem se spava, četvrti ima posla doma... Nitko ni da čuje! Rekli smo im: "Nema više, morat ćete preuzeti stvari u svoje ruke".
I što je bilo, jesu li ipak našle ljetnu ljubav?
– Ne znamo...
Ljetnih, brzih ljubavi više nema, to trebate tražiti drugdje, ali zato u Podstrani ima svega ostalog što vam srce poželi.
Ništa se žene nisu promjenile, samo danas zahvaljujući zakonima trajbaju nešto slično samozadovoljavanju. Stog im se nitko ne usudi ni približiti Što dalje budu išle biti će sve više i više izfrustrirane, a mi kao i uvjek, nema druge, zabaciti par udica i čekati.