Utrke magaraca, sjajni pršuti, zlatni novčići, otočić do kojeg se može preplivati, pa i kava od – smokve, ali i svjetski nogometni prvak koji tu pije gemište na račun domaćih. Posedarje ima priču koju će ispričati onima koji se spuste s autoceste. Samo treba doći. Od Dalmatine – dvije ili tri minute vožnje, i eto nas na plaži. Mir, tišina, tek koji vrisak kupačice u crvenom badiću koja veselo skače u Novigradsko more. Ni parkiralište tu nije problem, a i na plaži vas čeka mjesto, kao i u kafiću. Za dvotjedni bijeg od gradske gužve ili samo kratku pauzu na putu prema jugu, Posedarje nudi – sve što treba.
Kazalište ponos mjesta
– Vidite onu crkvicu na malom otoku? Pomorac kojeg je tu prije šest stotina godina zateklo nevrijeme, strašna bura, zakleo se da će, ostane li živ, na otočiću izgraditi crkvu – pokazuju na plaži prema otočiću na kojem je Crkva Sv. Duha. I plaža se tako zove.
I ostao je živ?
– Tako je! Inače crkve ne bi bilo, zar ne? A pomorci su tu kod nas dolazili još u 3. stoljeću prije Krista, ronioci su otkrili drveno-kamenu luku tu pod morem ispred Posedarja! A gore na Budimu pronađen je i novac, jadranska Korkira! Najstariji je to novac pronađen na području Liburnije, a na kovanicama je bio profil kovrčavog mladića, boga Apolona! Mi sad u Zagrebu kujemo nove kovanice eura, a tu je kovanica bilo još otkad – hvale se domaći.
A gdje je novac danas?
– Odnijeli su ga u Zadar, valjda će nam ga vratiti – smiju se domaći.
Na plaži smo, ručnik do ručnika. A oko nas sve priče iz davnina. Ima i aktualnih, naravno.
Njemački reprezentativac i osvajač titule Svjetskog prvaka Mats Hummels i supruga Catherine imaju raskošnu Villu Jasmin, tamo prema hotelu Lucia. Najam vile stoji i do tisuću eura na dan. Naravno, kada oni nisu tu.
– Mi domaći častimo ga gemištom ili pivom! Popije na naš račun, vrlo je simpatičan. Godinama oni dolaze, a nekad i on nama okrene rundu – govore.
Nisu ni oni loši u sportu.
– Jednom je naš NK Hrvatski Vitez umalo izbacio Hajduka iz Kupa, a sjećamo se i da smo zamalo tukli slavnu Jugoplastiku s Tvrdićem i Šolmanom. Uvijek nam ti najveći umaknu za dlaku! Ali barem se lijepo feštalo.
Kad smo kod kafića, najbolja se kava pije u Tavoli tu uz more. A turisti ujutro idu na tržnicu, kod bake Zore.
– Evo dva pomidora za plažu – govori, pa pruža domaće rajčice iz vrta iznad crkve.
Kazalište Knezovi posedarski ponos je mjesta, dobri duh kraja Boris Ante Magaš vrijedno brine o predstavama, svakoga dana on marljivo piše scenarije, režira, osmišljava što će tko glumiti.
– Za mene nema stajanja – govori Boris Ante Magaš.
Idemo na magarce. Imaju tu, kao i u Tribunju, neslužbenu Veliku nagradu Posedarja. Favorit ove godine? Magarac Roki.
– Vidi, sad je 50 godina otkako smo održali prvu utrku magaraca! – priča Eugen Novaković, majstor od smokava pa nastavlja:
– Sjećam se i prve, i našeg magarca Bećara, ali taj nije nikad pobijedio. Svaka je kuća nekad imala magarca, a štos je bio da bi konkurencija vodećem magarcu često bacila vodu prije cilja, magarac bi se uplašio, zakopao se, pa bi ga vlasnik morao dizati i nositi preko vode. Neki nose supruge preko praga, a kod nas su magarca nosili preko vode – govori Novaković.
Specijalitet ovog kraja su smokvenjaci. Smokvenjaka je ovdje nekad bilo u svakoj kući. Kad bi si čestitali Božić, Novu godinu ili Uskrs – dar bi bio smokvenjak. A Novaković je tu autoritet.
Marmelada do Singapura
– Kavu, odnosno kavovinu od smokve nedavno sam pravio, pije se s mlijekom ili šlagom. Probala ju je i Višnja Pevec, svidjela joj se. Pa to ne radi nitko na Starom kontinentu! A moja je marmelada od smokve putovala sve do Singapura! Radim i kobasice od smokve, ni to nitko nema... – govori Novaković.
Sve u svemu, u Posedarju priča ima koliko želiš. Tko želi slušati. A tko se želi odmarati, tu dolje na plaži neće mu nitko smetati. Mjesta ima, a ima i smještaja... U pansionu Marin soba za dvoje za noć na utorak – 450 kuna.
