I ove će godine krajem kolovoza u Pleternicu pristići vjernici iz požeškog kraja, Hrvatske i svijeta kako bi u miru i molitvi obilježili spomen na reljefni kip Gospe koja je 1953. plakala četiri dana iznad bračnog kreveta obitelji Ianusso u Siracusi na Siciliji. Znanstvena analiza potvrdila je da je riječ o ljudskim suzama, a dva mjeseca nakon ovog čuda liječnička komisija otkrila je 300 znanstveno neobjašnjivih ozdravljenja. Ubrzo je svetište Gospe od Suza u Siracusi postalo poznato u čitavom svijetu.
U malom gradu Pleternici u požeškom kraju, u spomen na događaj u Siracusi velečasni Ljudevit Petrak, 1955. održao je prvu devetnicu Gospi od Suza, a posljednje večeri, 31. kolovoza, s upaljenim svijećama krenula je procesija… Od tada misne večeri ispunjene mirom i blagoslovom svake godine okupljale su sve više vjernika, pa je sirakuški biskup je 1958. pleterničkoj župi darovao blagoslovljenu sliku Gospe od Suza i vatu kojom je dotaknut čudotvorni reljef, a pedeset godina nakon prve procesije Pleternica je proglašena svetištem Gospe od Suza.
Cesta ruža i vina
Posjetite li ovoga kolovoza Pleternicu, ne propustite otkriti njezine ljepote. Pleternicom prolazi jedna od tri vinske ceste Požeško-slavonske županije, a njezin najatraktivniji dio – Cesta ruža i vina, u duljini tri i pol kilometra kreće iz središta ovoga grada i vijuga prekrasnim vinogradarskim krajem. Ako ste pomislili da ruže u vinogradima imaju dekorativnu ulogu, prevarili ste se. Ovo je cvijeće najosjetljivije na bolesti loze pa je njihova funkcija u ovom slučaju ipak preventivne prirode.
Da je ovo i u prošlosti bio iznimno bogat vinorodan kraj potvrđuju i brojne legende. Jedna od njih kaže da je udovica Clicquot, ista ona dama koja je u 19. stoljeću pokorila svijet svojim šampanjcima, na putu u Petrograd posjetila Pleternicu i toliko se oduševila tamošnjim brežuljcima i bačvama od hrastovine da je po povratku u Champagneu Pleterničanima poslala lozne cijepove. U njezinu čast, jedan od brežuljaka, a kasnije kupaža graševine, rajnskog rizlinga, bijelog pinota i domaće ranine, dobili su ime Klikun, po načinu na koji su mještani izgovarali prezime Clicquot. Upravo na ovom brežuljku smještena je i poznata hrvatska vinarija Markota, nezaobilazno mjesto za sve vinoljupce i one koji će to postati.
U Etno kući Belo u ponudi su specijaliteti tradicionalne slavonske kuhinje, a ljubitelji prirode obilaze i Ranč Čondić, bogat biljnim i životinjskim svijetom, isprepleten šumskim šetnicama.
Šta nama treba Gospa kada imamo Hrvatsku, Marka Perkovića Thompsona i kontejnere da kopamo kao svoji na svome.