Hrana baš nikad ne može biti dosadna, a nijedna namirnica nije bezvezna jer se u njoj krije unikatni dar prirode koji samo čeka da ga se prepozna i izvuče. Pritom su granice što se s čime priprema i podjela na slano i slatko odavno nadiđeni. Kuhinja više nije mjesto na kojem se kuha hrana kako bi se napunio želudac. Ona je podjednako laboratorij i umjetnička radionica u kojoj se eksperimentira, sljubljuje, dočarava... No, da bi se čaralo i kreiralo, treba znati osnove kulinarstva, a i puno više od toga. Sve je ostalo nadgradnja, vježba, kreativnost...
Ništa bez stare škole
Među čarobnjacima spajanja okusa jest i Grgur Bakišić, Karlovčanin, koji kuharstvo doživljava kao priliku da radi ono što voli i zna, a ne kao posao koji treba obaviti. Grgo, kako ga zovu gastronomadi Zoran Šimunić i Robert Ripli s kojima brodi po moru gastronautskih nevera, voli reći da je klasičar u kuhinji. Stara škola je stara škola i bez nje se ne može. No, izazov mu je istraživanje hrvatske gastronomske baštine.
– Gastronomadi nisu klasičan restoran, to je klub i u prvom nam je planu domaća gastronomija, domaći vinari, maslinari. Izazov je tradicionalnu ideju transformirati, ispremještati pa slavonsku namirnicu napraviti na dalmatinski način i obrnuto – kaže Grgur koji potpisuje gastronomski koncept nekoliko uglednih restorana.
– Nemreš pripremati i jesti meso, a da si nekaj ne spiješ, ne – kaže Grgur nazdravljajući vinom domaćih vinara koje iznimno cijeni i njegov su prvi odabir.
Čuvari gastronomske baštine
Više je od 400 jela na popisu autohtonih hrvatskih jela koja Grgo, Šime i Ripli u Klubu gastronomada žele sačuvati od zaborava pripremajući ih na način koji je pristupačan modernim kuharima, gurmanima koji nemaju praviše vremena.
Dio svog iskustva Grgo prenosi i na učenike koji pohađaju njegovu školu kuhanja u kojoj osim osnovnih znanja o namirnicama i načinima priprema imaju prigodu čuti i iskustva koja je chef stekao specijalizirajući se u Škotskoj.