Popis stanovništva proveden krajem prošle godine pokazao je da Hrvatska trenutačno nema ni 3,9 milijuna stanovnika, a taj podatak potaknuo je mnoge koji su sudjelovali u smanjenju te brojke iseljavanjem iz države da otkriju zašto su otišli, je li im bolji život u inozemstvu i što misle o trenutačnoj situaciji ovdje.
Na hrvatskom Redditu osvanulo je kratko i jasno pitanje: "Zašto ste otišli?" Nije dugo trebalo da krenu komentari...
Najviše njih istaknulo je novac, odnosno zaradu koja je znatno veća vani nego ovdje. "Trebalo bi mi sto života da si osiguram auto, kuću i uvjete, da si izgradim obitelj, kamoli još sve ove ostale sitne luksuze za kojima patiš dok si mlad."
"Doslovno je novac jedini razlog. Zaradim oko triput više i to je to", kaže drugi korisnik.
Stranac pitao koji je grad u Hrvatskoj najbolji za život: Hrvati nahvalili Osijek!
Mnogi su istaknuli i toksičnu atmosferu koja se osjeti diljem Hrvatske, kao i naš mentalitet.
"Otišao sam da se osamostalim i da svakodnevno ne svjedočim kancerogenom ponašanju većine ljudi. Tough pill to swallow, ali za stanje u zemlji ne krivim političare, nego generalni mentalitet ljudi. Nema "oni" i "mi". Oni su samo ekstrakt općih društvenih vrijednosti; koje trenutačno nisu najbolje. Tako da je vlast točno onakva kakvu građani zaslužuju", objasnio je detaljno jedan korisnik.
"Također, htio sam vidjeti i kako se radi drugdje, vidjeti kako ću se snaći u novom okruženju", javlja se drugi.
Stjuardesa otkrila stroga pravila i što rade prije ulaska putnika u avion
Novac i zarada može biti jedan od razloga, ali tih razloga je mnogo više od onih koji se spominju u članku. Hr ne podpomaže privatnu inicijativu, ne stvara uvjete jednake konkuretnosti privatnog i državnog, fondovi EU nisu usmjereni ka razvijanju gospodrastva ili samozpošljavanja, a reprivatitacija je dokaz da su se pojedinci okoristili kapitalom kojeg nisu stvorili i zato ne postoji volja u ulaganje u gospodarstvo. Sprega politike i gospodrastva je prevelika i stvara pogodno tlo za korupciju i bogaćenje nedodirljivih. Pravosuđe ne funkcionira i iz afere u aferu dokazuje nesposobnost i neefikasnost. Sposbnost, znanje i pošteni rad se nikad nije cijenio, a sputovao se ranije kao i sada možda zbog ideologije istih trbuha. Kod nas se više cijene neradnici i oni koji glasno pričaju i busaju se u svoja prava, a koja deklarativno nema ništa s tržnom ekonomijom i ekonomijom koja se razvija nezavisno od politike.