Hrvati vole jabuke, ali ih pojedu četiri puta manje od Nijemaca

Slatka ili kisela, velika, srednja, mala, ružičasta, crvena, zelena..., bez obzira u kojoj sorti dolazi, jabuka je nesumnjivo kraljica među voćem, koje ćemo samo ove jeseni u Hrvatskoj ubrati više od 100 tisuća tona. Engleska izreka “An apple a day keeps the doctor away” koja u slobodnom prijevodu znači da “jedna jabuka na dan drži doktora van”, vjerojatno najzornije dočarava vrijednost ovoga voća i njegovih blagodati po naše zdravlje. Jabuka sadrži važne mineralne tvari - željezo, fosfor, kalij, kalcij, magnezij te vitamine C, E, B1 i B2. Biljna tvar kvercetin u kori ima veliku ulogu u eliminaciji slobodnih radikala koji mogu uzrokovati rak. Balastna tvar pektin – vlakno koje na sebe veže toksine – potiče probavu, snižava kolesterol i šećer u krvi te jača i štiti mišiće tijela od propadanja, tako da se jabuke uvijek preporučuje jesti s korom koja sadrži i šest puta više vitamina C nego sami plod, i ima dvostruko više balastnih tvari i željeza. Dvojite li između crvene i zelene – uvijek odaberite crvenu, preporučuju stručnjaci. Crvene sorte poput braeburna sadrže oko 20 mg vitamina C, dok zelene, poput granny smith sadrže samo 4 mg.

Broj 1. u nas banana

Čak i tvar koja kori daje crvenu boju, antocijan, zdrava je i štiti stanice od starenja. No vjerovali ili ne, dok većina ljudi u svijetu dobro zna važnost ovoga voća (Švicarci pojedu i 137 kilograma jabuka godišnje) – Hrvatima su banane i dalje voće broj jedan, pojedu ih 16 kilograma, dok jabuka pojedu između 12 i 15 kilograma, tvrdi naš poznati proizvođač jabuka Frane Ivković. Za usporedbu, prosjek EU je 65 kilograma, Njemačke, primjerice, 85, tako da bi i dizanje sadašnje proizvodnje jabuka u Hrvatskoj na 25 kilograma po stanovniku, na oko 200.000 tona godišnje, zajedno s prerađivačkom industrijom, bio veliki uspjeh hrvatskih voćara. No na ruku im sigurno ne ide enormni uvoz i u doba kad domaće jabuke prispijevaju na tržište, čime im se ruši otkupna cijena. Hrvatima najomiljenija i cjenovno najpristupačnija sorta je idared koja čini gotovo polovicu hrvatske potrošnje, osobito na kontinentu. No s uvozom te sorte iz Poljske posljednjih godina, koja kvalitetom ne može konkurirati hrvatskoj, potrošnja idareda pomalo pada u korist nekih novih sorti poput fujija, gale, zlatnog delišesa...

– Ove dvije posljednje, uz crveni delišes, najtraženije su u Dalmaciji, gdje više vole slatke jabuke, dok kontinentalci vole nešto kiselije. Osim idareda, popularne su i granny smith, braeburn, elstar...–- nabraja Ivković ističući da jedna jabuka i najumornijima u trenu vraća snagu, energiju i pamćenje. A iako se koplja neprestano lome oko toga treba li jabuku oguliti ili ne, s obzirom na prijetnju pesticida i drugih otrova u kori – Ivković i dalje preporučuje neoguljenu, pogotovo ako je domaća.

Ne bojte se domaćeg

– Domaća proizvodnja je uglavnom integrirana, što znači da je naša jabuka gotovo ekološka i pod kontrolom, i više puta prije berbe. Jabuke su na loš glas došle zbog američkog tržišta na kojem mnogi voćari rade i s hormonima rasta i slično kako bi jabuke dobile željeni oblik, izdužile se, bile atraktivnijih boja i slično i k tome se manje kvarile. No naše su jabuke sigurne za konzumaciju i najbolje kvalitete – ističe Ivković objašnjavajući kako je na svijetu danas više od 13.000 sorti jabuka. No samo ih 10 do 15 ide u masovnu proizvodnju, a ostale su na neki način banka iz koje se posuđuju najbolja svojstva u stvaranju novih sorata.

– Danas se novim tehnologijama, selekcijom i kombinacijom starih i novih sorti stvaraju još bolje i zanimljivije sorte. No moglo bi se reći da su stare slađe i otpornije na bolesti i štetnike – kaže Ivković. Najstarije sorte i pomalo zaboravljene u Hrvatskoj su danas slavonska srčika, božićnica, kanada, bobovec... Jako su dobre za uzgoj na malim poljoprivrednim gospodarstvima, no problem s njima je da jedne godine jako dobro rode, druge ne i zato je posao s njima lutrija – napominje Ivković. Od 100.000 tona godišnje u Hrvatskoj gotovo polovicu čini sorta idared, oko 15% jonagold, 10% zlatni delišes, 7-8% gala, potom fuji, braeburn, nešto crveni delišes, elstar... No zna li se da su sve jabuke koje smo pojeli od ožujka do danas uvozne, jer nam je domaćih još tad ponestalo, država bi svakako trebala razmisliti koje su joj poljoprivredne proizvodnje cilj. K tome, dok su ih potrošači plaćali i 10-12 kuna, a neke sorte poput pink lady i 20 kuna, trgovci su jabuke od hrvatskih proizvođača otkupljivali prosječno za 1,30 kuna, čemu su krivi i neudruženi voćari, koji nemaju ni vlastitih hladnjača i ovise o skladištenju kod trgovaca. Kako će pak biti ove godine, znat će se već za tjedan dana kad u Hrvatskoj počinje berba elstara, potom gale, zlatnog delišesa, jonagolda...

>> Ove tri namirnice će vas dulje držati sitima