Dan je bio kao stvoren za istraživanje prirode i uživanju ljepotama pa su se četiri prijateljice iz Senja i Zagreba – Maša, Iva, Ivana i Mia – quadovima zaputile u svoju ličku avanturu, prolazeći pokraj ličkih pašnjaka koji su se bili šarenili od poljskog cvijeća.
Izrada – kulturno dobro
Na veselu družinu koja se izletom počastila za Mašin rođendan nailazimo u Sincu nedaleko od Majerova vrila gdje su se mlinice zrcalile u rijeci, a u Majerovu mlinu mljelo se kukruzno, pšenično i raženo brašno. To selo, u kojem je jedna od znamenitosti i Tonkovića vrilo, administrativno spada pod Grad Otočac:
– Postokorona-posao odlično ide, vikendi su nam krcati – veselo kaže Denis Lončar iz agencije Velebit aktivnosti koja je organizirala izlet quadovima na kojima su uživale djevojke.
– Organiziramo i kanuing Gackom i jedini u Europi imamo kanu sa staklenim dnom – dobacuje Denis nestajući s djevojkama u ličkim prostranstvima dok smo mi okrenuli ka Otočcu.
Došavši u središte grada u parku crkve Presvetog Trojstva, ulazimo u Gačanski park hrvatske memorije u kojem su izložene 32 kamene skulpture na kojima su važne osobe i događaji iz prošlosti regije Gacke, od 9. stoljeća naovamo. Ova “knjiga u kamenu” ispisana je na latinici, glagoljici i grčkom alfabetu, a poželite li doznati nešto više o osobi sa skulpture, dovoljno je skenirati QR kod koji se na njoj nalazi. Informacije virtualnim putem mogu se dobiti i s ostalih otočkih znamenitosti jer su sve označene QR kodovima.
Ipak, ne može se baš sve naučiti online, bez žive riječi nekoga tko će vam objasniti i pokazati kako, na primjer, isplesti čarape od vune ličkih pramenki. Stoga će se sutra u Otočcu u 17 sati nastaviti s održavanjem zbog korone prekinutih radionica tradicijskih zanata i marljive će članice udruge Gačanka zainteresirane učiti kako se prave ličke coklje, kako se veze lička kapa...
Coklje kojima će se zgrijati i najhladnije noge, a čije je umijeće izrade proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske, prave se od upletenog dijela i otkanog sukna koje se nakon tkanja mora ustupati, da bi dobilo čvrstoću. Nekoć se stupanje sukna radilo u Sincu, na izvoru Gacke, no posljednjih godina više ne. Unutarnji dio ovih toplih natikača pravi se pletenjem, na prednjoj je strani uzorak u boji, a po dovršetku pletačkoga dijela obuća se opšiva suknom. E, baš jedne takve prave ličke coklje ima i – engleska kraljica:
– Došla ih je kupiti žena koja ima vikendicu nedaleko od Otočca, a radi na kraljevskom dvoru. Kad ih je vidjela, kazala je da će ih ponijeti kraljici jer su joj noge vječito hladne – govori nam Dragica Rogić, predsjednica prije šesnaest godina osnovane udruge Gačanka koja se od zaborava čuva ovdašnje tradicijske zanate, a bavi se i izradom ličkih nošnji.
Torba za japansku princezu
Iz njihovih radionica izlaze ličke kape, torbe, nakurnjaci... Lička je torba zapela za oko i japanskoj princezi kada je boravila u Lici pa se put Dalekog istoka vratila s jednom, i to iz Dragičine privatne zbirke. I naši su se predsjednici “kitili” ličkim torbama i kapama, a žene iz Gačanke bivšoj su predsjednici bile napravile pojas za haljinu s bodom iz ličke kape.
Dragica je bila napravila i repliku ličke torbe kakvu je nosio genijalac svjetskog glasa Nikola Tesla, a koju mu je bila napravila majka Đuka. Originalna torba danas se nalazi u muzeju u Beogradu. Da udruga Gačanka nastoji sačuvati i od zaborava spasiti tradiciju, bilo je prepoznalo i američko veleposlanstvo povezujući izradu kapa od vrbova pruća – kakve se prave uz Južnoj Americi – s izradom ličkih kapa. Radionica održana u Zagrebu na kojoj su bile pravljene indijanske i ličke kape bila je rezultirala izložbom.
Udruga Gačanka organizira i etnorevije složene od modernih kolekcija koje imaju aplikacije tradicije. Dragica kaže kako je osnovni cilj njihova rada iskorištavanje ovčje vune – predenjem, tkanjem, filcanjem.
Iako je ova udruga iz Otočca svojim suvenirima obogatila turističku ponudu cijeloga kraja, gotovo nevjerojatno zvuči da se ti suveniri u Otočcu nemaju gdje kupiti. Naime, u gradu nema suvenirnice, hoteli bi morali zaposliti nekoga tko bi suvenire prodavao... I tako je jedina opcija u potrazi za, na primjer, ličkom kapom ili torbom pozvati Dragicu na telefon i s njom se dogovoriti kako doći do suvenira, pod uvjetom da ona nije na poslu u Gospiću.
No zato suvenira ima u Nacionalnom parku Plitvička jezera, doduše torbi, coklji i vunenih čarapa, odnosno proizvoda koji nose oznaku Lika Quality, sustava u kojem se nalazi šezdesetak proizvođača s područja klastera Lika destinacije.
Patrola se vratila! I to ona kopnena. Došli smo do polovice ovogodišnjeg izdanja tradicionalne turističke inspekcije Večernjeg lista kada je koronavirus zaustavio život, ljude “spremio” u njihove domove, zatvorio restorane... U tim okolnostima ni Turistička patrola, akcija koju je Večernji list pokrenuo sada već davne 1975. godine, nije mogla protiv korone. Dana 20. ožujka objavili smo priču i ocjene Našica, a ostalih deset destinacija stavili smo na čekanje do boljih vremena. Ta su vremena sada tu, pred čitateljima je još deset kopnenih destinacija, a šampiona tog dijela Turističke patrole objavit ćemo 23. lipnja.
Stari ljudi se primicu vatri...osobno se zimi grijem nakurnjakom vunenim..