Zašto uvijek možemo pojesti barem komadić kolača ili nekog slatkiša, čak i onda kada smo siti?
Nakon što pojedemo obilan ručak uglavnom pomislimo kako više nikad nećemo jesti. A onda se na stolu pojave kolači. I stvarno - za slastice uvijek ima mjesta.
I znanstvenike je zaintrigiralo ovo pitanje. Zaključili su kako je za jedenje slatkiša i slastica zadužen centar za zadovoljstvo u mozgu, a ne onaj za glad.
Napuljski istraživači su došli do spoznaje da, kada jedemo iz zadovoljstva, mozak to detektira kao nagradu. Ovaj fenomen se zove \"hedonistička glad\".
- To se odnosi na želju za hranom zbog zadovoljstva, da bismo uživali u okusu, a ne jer moramo podići razinu energije potrebnu za funkcioniranje tijela. Ovaj psihološki proces nije do kraja rasvijetljen, ali vjerojatno se bude mehanizmi nagrađivanja u mozgu - tvrdi glavni istraživač ove studije, dr. Palmiero Monteleone.
Jedenje iz zadovoljstva je opasno jer može dovesti do prejedanja i pretilosti.
Nakon što pojedemo obilan ručak uglavnom pomislimo kako više nikada nećemo jesti. A onda se na stolu pojave kolači. I stvarno – za slastice uvijek ima mjesta.
I znanstvenike je zaintrigiralo ovo pitanje. Zaključili su kako je za jedenje slatkiša i slastica zadužen centar za zadovoljstvo u mozgu, a ne onaj za glad.
Napuljski istraživači su došli do spoznaje da, kada jedemo iz zadovoljstva, mozak to detektira kao nagradu. Ovaj fenomen zove se \"hedonistička glad\".
– To se odnosi na želju za hranom zbog zadovoljstva, da bismo uživali u okusu, a zbog potrebe za podizanjem razine energije potrebne za funkcioniranje tijela. Ovaj psihološki proces nije do kraja rasvijetljen, ali vjerojatno se bude mehanizmi nagrađivanja u mozgu – tvrdi glavni istraživač studije dr. Palmiero Monteleone.
Jedenje iz zadovoljstva opasno je jer može dovesti do prejedanja i pretilosti.