Mešhad je mističan grad, kazao mi je Iranac Sasan dok smo čekali ukrcavanje u zrakoplov u Istanbulu.
- Izabrali ste najbolje vrijeme za posjet budući da zime na tom području znaju biti jako oštre. Ali očekuje vas drugi izazov. U gradu će biti rijeke ljudi, oko 5 milijuna, jer dolazite u vrijeme obilježavanja Ashure (šijitsko obilježavanjemučeništva imama Houseina, unuka proroka Muhameda). Svugdje će te dočekati gužve i moraš biti strpljiv, upozorio me Sasan.
U istinitost riječi Sasana uvjerio sam se odmah po slijetanju u zračnu luku Mešhad gdje sam na kontrolu putovnice čekao više od tri sata. Iako sam u Mešhad stigao ujutro u 3 sata po lokalnom vremenu u gradu je bilo živo. Gotovo sve trgovine su radile a ulice su bile preplavljene mnoštvom ljudi i automobila kao za vrijeme najveće dnevne špice. Diljem grada mogla se vidjeti i osjetiti dubina i snaga religioznih osjećaja Iranaca s obzirom da sam stigao baš u vrijeme velikog vjerskog šijitskog obilježavanja Ashure.
Nekad selo u kojem se nalazila kula Sanabad gdje je u prvoj četvrtini devetog stoljeća nakon mučeničke smrti sahranjen osmi šijitski imam Reza, Mešhad, glavni grad provincije Khorasan, danas je drugi je po veličini grad u Iranus oko 3 milijuna stanovnika, pretežno perzijskim uz nešto Turkmena i Kurda.
Osim što se Mešhad smatra vjerskim i kulturnim središtem šijitskog svijeta, u kojem se nalazi grobnica Imama Reze koju godišnje posjeti više od dvadesetak milijuna turista, grad je bogat i mnoštvom drugih povijesnih i kulturnih znamenitosti. Grad koji se može pohvaliti i sa najvećim brojem organiziranih međunarodnih izložbi u kojem se nalazi jedna od najstarijih biblioteka Srednjeg Istoka, Centralna biblioteka Astan Kods Razavi, koja postoji već više od šest stoljeća.
Istoimeni muzej ovog kompleksa posjeduje više od 70 000 rijetkih rukopisa iz različitih vremenskih razdoblja. Isto tako, tu se nalaze i poznate umjetničke galerije grada u kojima se mnogo toga zanimljivoga može vidjeti i čuti među kojima su najpoznatije Mirak, Pars, Rezvan, Soruš, Narvan i druge.
U blizini Mašhada nalazi se i Tus, rodno mjesto velikog iranskog pjesnika Ferdusija, autora Šahnam čuvenog iranskog epa i Neyshaboura, pjesnici Attar i Omar Khajan. Iako je cijeli grad Mešhad sam po sebi povijesno i kulturno središte, ono po čemu se taj grad najviše ističe u svijetu je upravo mauzolej Imama Reze koji je uistinu impozantan i mističan.
Svetište je smješteno u samom centru grada koji se kružnim tokom širi prema periferiji, simbolizirajući svijetleću točku vodilju za svakog posjetitelja i hodočasnika. U sklopu svetišta proteže se umjetnički kompleks, bogati muzej i knjižnica sa neprocjenljivim unikatnim rukopisima i islamski univerzitet.
Najprepoznatljivije mjesto u svetištu je blistava zlatna kupola nad mauzolejom Imama Reze kojeg krasi sjaj zlata, mramora, dijamantno oblikovanih stakala, nebrojenih mozaika u vrijednom kamenu lapis-lazuliju, te podovi prekriveni cijenjenim perzijskim tepisima na kojima kleče hodočasnici citirajući stihove Kurana.
Prostor za muškarce i žene je posebno odvojen, kao i u svim džamijama širom zemalja islamske vjeroispovijesti. Gradonačelnik Mešhada, Mohsen Entezari Heravi, kazao je kako se grad Mešhad u samo 10 godina sa 1.800.000 stanovnika proširio na gotovo 3 milijuna.
- Danas se u Mešhadu nalazi više od 5 milijuna ljudi i nemamo kapaciteta da sve prihvatimo. U planu imamo izgraditi još barem 500 hotela kako bi mogli smjestiti hodočasnike kojih zna doći i više od 30 milijuna godišnje,od kojih je oko 25 tisuća kršćana iz cijeloga svijeta, a mnogo ih je i iz Hrvatske, naglasio je gradonačelnik Heravi ističući kako je još davne 2008.godine dogovorio s tadašnjim ministrom graditeljstva, Radimirom Čačićem , ulazak hrvatske građevinske industrije za koju su smatrali da je najbolja, međutim, projekt nikada nije saživio.
-N adam se da će sada, nakon ukidanja sankcija našoj zemlji i posjeta hrvatske predsjednice Grabar Kitarović s gospodarstvenicima, taj projekt ugledati svjetlo dana, vjeruje gradonačelnik Heravi.
Za Mešhad možemo reći da su dva grada u jednom. Jedan je dio svetišta a drugi onaj daleko od svetišta, gdje živi neki potpuno drugi Mašhad. Po modernim tržnim centrima kreću se mnoge djevojke i žene odjevene po europskoj modi, zabačenih marama, pripijenih kaputića, perfektno našminkane.
U internet kafićima mladi darkeri sviraju na gitarama i pjevaju pop pjesme udvarajući se djevojkama koje prolaze. Dva od mnogih lica zemlje, naizgled nespojiva, žive jedno s drugim duboko isprepleteni u mješavini koja uistinu fascinira. 23-godišnji Nader, student kojeg smo sreli u kafiću, kaže kako ima prijatelje diljem svijeta koje je upoznao putem društvenih mreža.
- Evo, vidite, na Facebooku sam i normalno komuniciram s čitavim svijetom. U početku mi je bilo teško uvjeriti moje sadašnje prijatelje da sam iz Irana jer svi oni su mislili kako smo mi zatvorena zemlja bez društvenih mreža i interneta.
Dovoljno je da se skine aplikacija i možeš koristiti sve vrste društvenih mreža, kaže Nader ističući kako je mnogo njegovih facebook prijatelja došlo u posjet Iranu i ostali su oduševljeni te se nada kako će uskoro i on otići u posjet svom prijatelju u Francusku.
Grad Mašhad je poznat i kao središte svjetske proizvodnje šafrana, „kralja začina“, koji ima kratku sezonu cvata, samo tri tjedna u godini. Proces proizvodnje ovog začina je mukotrpan, pa mu se cijena po gramu kreće između 5 i 15 eura.
Osim šafrana, čuveni su i cijenjeni mašhadski tepisi koji se izvoze diljem svijeta zbog ljepote njihovih boja i motiva, te kvalitete vune khorasanskih ovaca koja se koristi za njihovu izradu. Njihova cijena raste s količinom čvorova, kod industrijski tkanih tepiha do milijun i pol čvorova po četvornom metru, a kod ručne izrade do 2 milijuna.
Za četvorni metar ručno tkanog tepiha potrebni su mjeseci ljudskoga rada. Na poznatom mešhadskom bazaru susreo sam 37-godišnjeg Nijemca Andreasa koji je očaran tim gradom.
- Jednom sam se prilikom, sasvim slučajno, zatekao u Mešhadu u vrijeme obilježavanja rođendana Imama Reze. To je bilo nešto sasvim posebno i mistično. Od tada, svake godine, ovdje dovodim svoju obitelj kako bi i oni osjetili tu čar i vidjeli ljepotu tog svetog grada, kazao je Andreas.
Na spomen kako smo mi Hrvati mnoštvo Iranaca nas je okupiralo ispitujući za Ćiru Blaževića, Branka Ivankovića, Zlatka Kranjčara i Igora Štimca koji su stekli izuzetnu popularnost u Iranu, kao i za naše slavne nogometaše poznate diljem svijeta, Modrića, Rakitića, Srne, Mandžukića…. Ono što me najviše iznenadilo je velika popularnost naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za koju Iranci imaju samo riječi hvale.
- Imate najbolje trenera i nogometaše, ali Bogami imate i najljepšu predsjednicu na svijetu, kazao je Amir, recepcionar hotela čim je ugledao moju hrvatsku putovnicu.
Teheran diše punim plućima
Nakon pet dana mog boravka u Mashadu, posjetio sam glavni iranski grad Teheran koji je, nakon ukidanja sankcija Iranu, počeo disati punim plućima. Vidljive su promjene u svim segmentima.
Unatoč pritiska konzervativaca koji ne žele da Iran previše otvori svoja vrata prema Zapadu, predsjednik Hassan Rohani je uspio učiniti radikalne promjene unutar iranskog društva. Tako su iranski islamski vjerski vođe omekšali stav prema glazbi, pa se tolerira narodno pjevanje, čak i jazz, rock. Stoga danas nije neobično u parkovima vidjeti mlade ljude kako sviraju gitaru i pjevaju, te slušaju Tinu Turner, Roxette, Shakiru, Beatlesa, Depeche Mode, Michael Jackson, Queen, David Bowie...
Društvene su promjene vidljive na ulicama i pojavljuju se u svakom razgovoru. Dečki i djevojke Islamske Republike gledaju zapadnjačku televiziju i kanale na kojima se emitira zapadnjačka glazba. Isto tako, slobodno vrijeme provode na društvenim medijima kao što su Facebook, Twitter, Viber, Telegram, WhatsApp.
Prema brojkama Ministarstva komunikacija, preko 30 milijuna Iranaca ima pametne telefone. Društvo se sve više urbanizira stoga je urbane populacije sad više od 75 posto, u odnosu na 48,7 posto 1979. Godine. Iako u školama, na sveučilištima i u vladinim institucijama žene još pokrivaju kosu uobičajenim crnim hidžabom na drugim mjestima mnoge djevojke jedva da poštuju taj običaj i nose hidžabe svih boja i uzoraka. Neke se i ne trude zavezati ga oko vrata. Jakne koje bi im trebale skrivati tijelo sad su uže i rubovi sve kraći.
Galerija Mohsen je kultno okupljalište mladih. Trendovsko teheransko okupljalište ima dvije izložbene dvorane, kafić i terasu gdje se djevojke i momci mogu opustiti, poljubiti kad se sretnu, držati za ruke i pušiti Nargilu.
Ista takva pravila vrijede i za najelitniji i najskuplji kvart u Teheranu Darbant koji radi 24 sata dnevno. Koliko Iranci imaju poštovanja prema strancima dokazuje i činjenica kako kod dolaska u restorane u Darbantu konobar odmah upita iz koje si zemlje te ispred tebe na stol uz iransku stavi i zastavu tvoje zemlje.
Moralna i vjerska policija, sa zadatkom da Irance drži u okviru strogih islamskih pravila, što u biti znači da bi ih trebala sprečavati da se zabavljaju, još je aktivna, ali ne gnjavi mnogo i gotovo pasivno stoji i gleda kako se mladi momak i djevojka grle i ljube u parkovima.
Pa zar po USa-Izraelskoj propagandi, dole nije kameno doba?