Irina Čulinović Soldat priznaje kako je iz NY-a dovukla puna dva kovčega nove odjeće

Irina Čulinović Soldat sama kaže da radi tri posla: jedan je jutarnji na radiju (urednica-voditeljica na popularnoj Anteni), drugi poslijepodnevni na televiziji (direktorica tvrtke koja se zove Megaprodukcija, koja producira dio programa za Z1 televiziju), a večernji je u privatnoj firmi koju ima sa suprugom i koja upravo priprema pokretanje velikog zdravstvenog web portala (uskoro Ordinacija.hr.).

Kada se tome doda sinčić od tri i pol godine, gotovo je nemoguće odgonetnuti izvor njene opće vedrine i nasmiješenosti. Sama kaže da joj je cilj jednog dana biti profesionalno slobodnom i financijski neovisnom, rado priznaje da joj je radio velika ljubav, a da obiteljska situacija funkcionira zbog logistike koju je oko nje spretno postavila. Na pitanje kako izdrži odgovara da joj je to u prirodi – istovremeno vući na pet kolosijeka. Vuče ko mazga danima, da bi se tada povukla u svoj svijet u kojem caruju opuštanje i odmor. Za punjenje baterija dovoljna su joj i tri dana – negdje izvan svega, uz supruga i sina.

Upravo ste se vratili iz New Yorka. Čitateljici V magazina koja pakira kovčega savjetovali biste...
Savjetujem joj da ponese veliki kovčeg, poluprazan. Ako ide u sezoni sniženja, savjetujem da tamo na vrijeme kupi još neki jeftiniji kovčeg i da dobro pazi na njegovu težinu. Meni se prvi put dogodilo da prijeđem granicu od 32 kilograma i na samom sam aerodromu, pred svima, prepakiravala torbe, što je savršen horor. Savjetujem da svakako na internetu provjeri raspored predstava na Broadwayu, jer biti u New Yorku, a ne pogledati neku predstavu isto je kao biti na moru, a ne okupati se. Uz to neka putnice svakako provjere vremensku prognozu, jer meni je bilo i -16, što uz vjetar daje osjećaj hladnoće kao da je više od -20.

Možemo li reći da su vas Marsovci poslali u New York?
Ne, jer je taj put bio dogovoren prije napada s Marsa, ali me oni možda odvedu u Las Vegas. Naime, emisija je nominirana za svjetski radijski Oscar, najprestižniju svjetsku radijsku nagradu. Ona se dodjeljuje u travnju u Las Vegasu i možda i otputujemo. (Kockarnice, čuvajte me se!) Konkurencija nam je razgovor Sarah Palin s lažnim Sarkozyjem, što je vrlo, vrlo jako, ali vidjet ćemo! Prestižno je već i to što smo u konkurenciji za nagradu.

Kako je zapravo smišljena emisija o NLO-u iznad Zagreba, koja je doslovno podigla grad na noge?
Danima smo na različite načine komentirali ideju o tenku u Zagrebu a onda je naš radijski vizionar Juraj Hrvačić u prolazu rekao: “Ako ste face, napravite pravu stvar!” Nije mislio konkretno na to, mi smo imali – dan prije – razne ideje i zato smo bez previše priprema, po sistemu mikrofona i glasa, straha koji je bio iskarikiran, odradili NLO nad Zagrebom, što je, naravno, bila reakcija na bespilotnu letjelicu.

Je li vam u bilo kojem trenutku palo na pamet da će to izazvati tako burne reakcije i da će vam ljudi povjerovati?
Ne! Nikako ne na taj način. Ne znam znate li, ali čak je Kontrola leta zagrebačkog aerodroma zvala policiju i rekla da su primijetili nešto čudno na nebu nad Zagrebom. Zvali su ljudi koji su podupirali našu priču, pričali o tome da letjelice kruže danima, čak o tome da su čuli čudne eksplozije... Nevjerojatna je zapravo ta moć radija i sugestije. Marsovci su nam zapravo pokazali snagu medija za koju bi čovjek pomislio da u današnje vrijeme slabi. Ali očito nije tako. Ja sam bila zatočena u studiju i nisam točno znala što se događa dok nisam vidjela policiju na vratima.

Ja još uvijek vjerujem u moć radija, štoviše, ljude dijelim na ovisnike 
o radiju i na televizičare, a osobno spadam u prvu vrstu.

Ja sam donedavno naginjala drugoj vrsti i u mojoj je kući od jutra uključen TV. Ali otkako postoji Antena, shvaćam tu ovisnost, jer sam sada stalno uz nju. Popodne odem na Z1 i na kompjutoru mi je uključena Antena da čujem što se zbiva.

S obzirom na to da vozite paralelni slalom između radija i televizije, kako zamišljate svoju karijeru, ili karijere, u budućnosti?
Uz radio sam emocionalno, a ne racionalno vezana i to će ići kamo treba ići. Dok ide! Televizija mi se dogodila na način na koji nisam priželjkivala i to je vrlo velik posao iza kamera, hrpa sastanaka, sati u uredu, planiranja... Vidjet ću do kada ću izdržati taj tempo, jer imam i drugih obaveza u životu. To zna i moj šef, kao i za moju ambiciju da si složim život tako da vremenski i financijski mogu uživati u svojoj slobodi.

Slušajući o vašim dnevnim obavezama čine se gotovo nemogućom misijom za ženu koja kod kuće ima malo dijete?
Kad život donese stvari pred tebe, počneš ih rješavati. Imam fenomenalnu pomoć. Naša teta Mia drži cijelo kućanstvo i dijete dok ja ne stignem kući. Ponekad je to pet sati popodne, ponekad sedam navečer. A navečer, kada dijete ode u krevet, muž i ja imamo par sati za rad na svojim privatnim projektima. A u svemu tome još moram odraditi diplomski. Ujutro kada se spremate za takav radni dan, što je najvažnije – elegancija, multipraktičnost ili udobnost?

Kod mene nema pravila, niti ga ima u mom ormaru. Odijevam se prema dnevnom osjećaju, raspoloženju. Ponekad je to 
sasvim sportski, ponekad pomalo rockerski, 
a imam i seksi dana.

Koliko pratite domaću modu?
U zadnje vrijeme jako. ELFS-i su mi broj jedan i imam jako puno njihovih stvari. Ukratko, pratim i cijenim što rade.

Koliko vam je važan potpis kreatora, marka odjeće koju nosite?
Ima stvari na koje ne obraćam pozornost, ali na neke da. Sada sam u situaciji da mogu pogledati lijepe stvari i priuštiti si ih. Nije mi bitno koje su, ali bih lagala kada bih rekla da mi se ne sviđaju lijepe, brendirane stvari. Ako mogu imati štiklu Louboutin, onda mi nije svejedno kupiti neku drugu. No, vidjela sam recimo od Michaela Korsa prozirne majice za 300 dolara i to jednostavno ne vrijedi toliko.

Kakvi ste u šopingu?
Manijakalna. Divim se ženama, od Konzuma nadalje, koje kupuju po popisu. Ja sam potpuno nekontrolirana. Sada sam iz New Yorka dovukla dva kofera i vozeći se s aerodroma kući razmišljala kako ću reći mužu da nemam što odjenuti za dogovoreni intervju.

Na što najlakše potežete novčanik ili karticu?
Na cipele i jakne. A pod jakne mislim sve – od sakoa, preko balonera do poneke bundice. A kada kupujete za sina?

Još sam i gora. Kupujem mu fine stvari, naravno ne sve, ali volim i njega opremiti. Sada sam mu iz New Yorka donijela gaće Calvin Klein. Nisam ni znala da ih rade za tako malene dječake. U principu sam protiv toga da su djeca u markama, ali ponese me. Bože moj, ima on i vestice Ralph Laurent...

Kakvu kozmetiku volite?
Skupu. Nisam ja baš nešto vješta u šminkanju, niti sam luđakinja koja se satima šminka, ali volim imati punu policu. I kako imam problema s kožom, spremna sam izdvojiti podosta novca za dobru kremu.

Imate li neke rituale ljepote?
Nemam za njih vremena. Obavezni su frizer, manikura i pedikura, i tu i tamo priuštim si neki welness vikend u Opatiji.

Kakve parfeme volite?
Prvi put u životu sam si kupila muški parfem, ali u principu imam različite parfeme. Dijelim ih na zimske i ljetne, a to znači da zimski moraju biti puderasti, a ljeti slatkasti. No, definitivno nisam od žena koje su godinama vjerne jednom mirisu, nego ih stalno mijenjam. Po tome definitivno nisam klasična žena – nemam svoj prepoznatljivi miris i uopće ne volim Chanel 5, dapače, on mi prije smrdi nego miriše. No, vjerojatno je to reakcija koju mi taj parfem izaziva na koži.