Zagorje ne bi moglo konkurirati bajci kad ne bi imalo što ponuditi nepcima željnih mirisa i okusa tradicionalne i domaće kuhinje koje nude restorani i brojna seoska domaćinstva – ostavljaju nam neizbrisiva sjećanja na okuse i mirise provoda u Zagorju.
Obiljem, osobitošću i raznovrsnošću prirodnih i kulturnih vrijednosti smještenih na tako malom prostoru te njihovom isprepletenošću s današnjim životnim sadržajima koji odišu prijateljstvom, gostoprimstvom i veseljem, jednostavno radošću življenja, Zagorje za posjetioca s pravom postaje Bajka na dlanu.
U tom okružju zelenila, polja prostrtih između livada i šumskih proplanaka, malih zaseoka, sela, vinograda i klijeti raštrkanih po pitomim zagorskim bregima koji se onako lijeno naslanjaju jedan na drugoga sačuvani su i bajkoviti okusi tradicije. Onakvi kakvi su se nekad opojnim mirisima širili seoskim dvorištima ili pak su dolazili iz plemenitaški kuhinja brojnih kurija i dvoraca razastrtih po zagorskim brežuljcima.
Osladiti se jelima ovdašnje tradicijske kuhinje znači upoznati bogatstvo i raznolikost koja se u suživotu čovjeka i prirode iskazala u pripremi svakodnevnih jela zagorskih seljaka koju krasi domišljatost i jednostavnost pripreme, ali isto tako upoznati i zahtjevnija jela i specijalitete iz dvorskih kuhinja koja su tražila kuharsko umijeće i vještine u pripremi. Iz obilja tih jela koja su istinski nosilac slasti i zadovoljstva teško je izdvojiti neka. No neizostavno je probati šnitu kukuruznog kruha iz krušne peći ili žgance od kukuruznog brašna obilato začinjene mašću iz banjice, zagorsku juhu koja sljubljuje gotovo sve namirnice iz vlastitog seoskog dvorišta, prave domaće zagorske štruklje sa svježim kravljim sirom, zagorskog purana sa mlincima, ili pak pisanica Stubica, slavni specijalitet stoljećima spreman u kuhinjama zagorskih plemenitaša.
Kažu da nema čovjeka koji bar jednom nije poželio uživati u slasnim delicijama na tanjuru i u čaši. Zvuči bajkovito, ali danas je i taj osjećaj moguć uz neizostavne zagorske štruklje. Zagorski štruklji su jedan od najpoznatijih zagorskih specijaliteta te tradicionalno hrvatsko jelo. To vučeno tijesto punjeno svježim kravljim sirom, uz dodatak kiselog vrhnja i jaja, ostavlja okus zadovoljstva na nepcima i najzahtjevnijih kušača.
Zagorski štruklji
Tijesto:
- 250 g namjenskog brašna za vučena tijesta ili pola glatkog, pola oštrog brašna
- malo soli
- 1 jaje
- 2 žlica ulja
- 100 ml mlake vode
- malo octa
Nadjev:
- 500 g svježeg kravljeg sira
- 100 ml milerama ili kiselog vrhnja
- soli prema ukusu
- 1 jaje
- ulje
Izmiješa se pola glatkog i pola oštrog brašna, doda se mlake vode u koju se stavi malo octa, sol, jedno jaje, 2 žlice ulja i dobro se mijesi na dasci. Mijesi se tako dugo dok se tijesto ne počne odvajati od daske. Izmiješano tijesto se podijeli u mlinčeke, prekrije čistom krpom i pusti da stoji oko 1 sat. Zatim se tijesto razvlači na stolu, stolnjaku ili plahti. Započinje se razvlačiti mlinčenjakom, potom se tijesto lagano polije uljem da se ne hvata za ruke i dalje se rukama razvlači. Najčešće se razvlači preko širine stola, a deblji rubovi uz kraj razvučenog tijesta rukom se odlome.
Tijesto se puni uz jedan rub, poškropi otopljenim maslacem, margarinom ili uljem (da se tijesto ne primi nego lista), tijestom se nadjev preklopi i potom se stolnjakom tijesto suče, rola do kraja. Postavlja se u namašćeni lim za pečenje i prijenosno se reže tanjurom na željenu veličinu. Ako se ne reže prijenosno, pečeni štruklji se režu nožem. Za sirne štruklje potreban je jedan kravlji sir, jaja, sol, vrhnje, a može se dodati i malo šećera da budu slatki. Sve se izmiješa vilicom ili rukom i fila se tijesto. Štruklji se slože u lim za pečenje i preliju otopljenim putrom, margarinom, uljem i vrhnjem. Dobar tek!