MIT: Čitanje u mraku može pokvariti vid i dovesti do kratkovidnosti
ISTINA: Većinu djece kada čitaju u mraku dočeka upozorenje roditelja da će pokvariti oči ili morati nositi naočale zbog loše navike.
Međutim, znanstveno to ipak nije potvrđeno. Ono što možemo iskusiti prilikom čitanja u mraku ili pri slabijem osvjetljenju jest zamor očiju, koji će trajati kratko, uglavnom dok se ne odmorimo, ali se neće prouzročiti nikakvo trajno oštećenje očiju.
Pretpostavlja se da zamor očiju prilikom čitanja u mraku nastaje zbog toga što oči dobivaju pomiješane signale. Kada čitamo, refleksno se događa nekoliko promjena u oku da bi se svjetlost dovela u točku najjasnijeg vida - žutu pjegu gdje se nalaze stanice koje se nazivaju čunjići.
Zjenica se sužava, a prirodna leća se jače ispupči zbog kontrakcije mišića unutar oka. Kad smo u uvjetima prigušene svjetlosti, događaju se suprotne promjene od spomenutih - zjenice se šire, a prirodna leća opušta da bi više svjetla došlo do stanica na retini koje su osjetljivije za gledanje po mraku (štapići).
Stoga pri čitanju u mraku oko dobiva dvije oprečne zapovijedi, a i u mračnijim uvjetima kontrast između stranice i slova je manji. Zbog svega toga rad mišića očiju je veći, pa nije rijedak osjećaj zamućena vida, iritacije vjeđa, glavobolje, bol u vratu, nekada čak i osjećaj mučnine. Simptomi nestaju bez trajnih posljedica poslije odmora.
Čitanje u mraku u nekim slučajevima dovodi se u vezu s povećanim rizikom od razvoja kratkovidnosti.
Međutim, većina istraživača smatra da je kratkovidnost genetski uvjetovana. Genetika je odgovorna, prema raznim istraživanjima, za 85-100% miopija, ali ne treba potpuno zanemariti ni faktore okoliša. Rad, odnosno čitanje na blizu u adolescenciji se u nekim istraživanjima dovodi u vezu s kratkovidnošću, ali nije dokazano da može biti uzrok nastanka kratkovidnosti.