Psi mogu osjetiti strah, ali nedavno istraživanje otkrilo je i da mogu nanjušiti koliko je netko loša osoba, piše Good. Tim koji je vodio profesor Akiko Takaoka sa Sveučilišta Kyoto u Japanu otkrio je kako psi vrlo brzo znaju treba li čovjeku vjerovati ili ne treba. Istraživanje koje su proveli uključilo je varanje pasa. Naime, ljudi su već odavno otkrili kako će pas, ako mu pokažete na neki objekt, dotrčati do njega. Stoga su znanstvenici koristili ovu informaciju u svojem istraživanju – psima su pokazivali spremnik koji je bio napunjen skrivenom hranom. Psi su spremno trčali do njega.
No zatim su istraživači pokazali prazan spremnik. Psi su također dotrčali do njega, ali su otkrili da nema hrane u njemu.
Treći put kada su istraživači pokazali spremnik s hranom, psi su odbili otići do spremnika. Znali su kako pojedinac koji im pokazuje na njega nije od povjerenja na temelju prethodnog iskustva. Taj eksperiment dokazuje da psi mogu prepoznati lažljivca i da nisu tako naivni.
Pogledajte kako je izgledalo prvo natjecanje u šišanju pasa:
"Drugim riječima, ako lažete psu, on će formirati svoje mišljenje o vašem ponašanju te vam neće vjerovati. Psi imaju sofisticiraniju inteligenciju nego što smo mislili. Ta je društvena inteligencija selektivno evoluirala kroz njihovu dugu životnu povijest suživota s ljudima", kaže Takoka, koji je istaknuo da je bio iznenađen brzinom kojom su psi točno procjenjivali pouzdanost čovjeka.
John Bradshaw sa Sveučilišta u Bristolu u Velikoj Britaniji kaže da rezultati ukazuju na to da psi vole predvidljivost. Kad se netko ponaša nedosljedno, oni postaju nervozni i pod stresom su. Istraživači planiraju ponoviti eksperiment zamjenjujući pse vukovima jer su vukovi usko povezani sa psima, a poanta je vidjeti ''duboke učinke pripitomljavanja'' na pse.
Prijašnja istraživanja pokazala su da psi nisu baš tako potkupljivi kako to često mislimo. Istraživači su zamolili vlasnike da pred svojim psima odigraju scenarije u kojima se različito ponašaju. Volonteri su se pretvarali da ne mogu otvoriti limenku i tražili su pomoć istražitelja koji su bili s njima. U prvom scenariju jedan od istraživača pasivno je stajao dok je drugi pomagao vlasniku. U drugom scenariju jedan istraživač samo je stajao pasivno ne reagirajući, dok je drugi direktno odbio pomoći.
U oba slučaja istraživači su ponudili psu poslasticu i tada su stvari postale zanimljive – u prvom scenariju psi su podjednako uzeli poslastice od jednog i drugog istraživača. U drugom slučaju, gdje je jedan od istraživača bio otvoreno bezobrazan prema njihovu vlasniku, psi su u velikom postotku ignorirali istraživača i zanemarili danu poslasticu.
Istraživanja su dokazala da psi dobro procjenjuju osobe i njihovo ponašanje i na temelju tih informacija odlučuju kako će komunicirati. Pseće ponašanje prema takvim ljudima direktna je posljedica njihova ponašanja.
Dovedite jednog psavu Sabor, molim vas.