Nikad nisam volio ostati dužan nekom novce, bilo da se radilo o 10 kn u srednjoj školi ili kreditu koji sam vratio skoro godinu dana ranije od planiranog. Jednostavno mi nije ugodna pomisao da netko zbog mene mora razmišljati hoće li si ili neće nešto kupiti, a ja s druge strane imam osjećaj krivnje jer sam dužan ali sam si kupio nešto što mi realno ne treba baš hitno, a bilo je bez veze propustiti super akciju (pogledavam PS4 dok pišem ovo i prisjećam se stajanja u redu za crni petak). Naravno da se uvijek dogodi situacija u kojoj zaboravim novčanik u uredu ili slično, pa posudim tu i tamo neki simboličan iznos, ali kada se to dogodi natjeram se u maksimalno kratkom roku vratiti ih i na taj način dodatno zahvaliti prijatelju, kolegi iz ureda ili obitelji što su mi izašli u susret.
Uglavnom većinom koristim kartice ili mobilno plaćanje, pa gotovine skoro i nemam uz sebe, tako se većinom radi o iznosima jednog gableca ili kave, no prošli mjesec mi se dogodila situacija koju ću pamtiti čitav život. Život piše smiješne priče, kada si mlađi želiš otići dalje od roditelja kako bi se osamostalio, a i da te ne vide svaku subotu da se vraćaš iz vana kada oni idu ujutro na plac. Stoga sam ja nekako završio na zapadu Zagreba, dok su roditelji ostali na istoku, a s vremenom mi se ta udaljenost čini veća nego ikada. Godine ne idu u njihovu korist, a više ni moju, stoga sve češće „potegnem“ s jednog na drugi kraj grada provjeriti kako su, donijeti teške stvari iz dućana i malo im skratiti vrijeme u penziji. To je funkcioniralo normalno dok nas nije zadesila korona i potres, pretpostavljam kao i većini obitelji. Nakon toga nastao je kaos, i našao sam se u situaciji gdje nisam znao što napraviti. I dok sam se probao organizirati sa sestrom kako ćemo roditelje snabdijevati da ne idu van i ostanu u kući, zove me majka i kaže da ne trebam dolaziti, bio je mali Davor kod njih (susjedov sin od dva metra i stotinjak kila), i donio sve iz dućana, čuju se telefonom i on ode za svoje roditelje i moje u dućan, te im samo ostavi vrećicu pred vratima. Olakšanje i hladni znoj u isto vrijeme, s jedne strane nemam više crne misli u glavi, s druge strane čovjek se potrudio i više nego je trebao, a ja mu nisam ni zahvalio. I još što je najgore, nisam ga vidio jedno pet godina, dok je bio samo „glavu“ viši od mene. Jesu ga starci znali pričuvat dok je bio klinac, ali svejedno, zbilja me ugodno iznenadio.
Dok sam napokon iskopao broj telefona preko frenda iz kvarta i shvatio da taj „mali“ ima već 22 godine, nazvao sam ga i pola sata mu se zahvaljivao na svemu. I na kraju razgovora mu kažem da su starci slabi s lovom, ali da ja stižem čim malo popusti situacija s koronom i da ću mu donijeti za to što je potrošio. Na to mi je rekao da nije frka i da mu samo „keksnem“ kad mogu, 178,62 kn. Naravno, rekao sam može, odmah sutra i kako sam poklopio shvatio koja sam budala. Nit znam šta sam obećao, niti mogu li sutra to napraviti. Ok, znam u načelu da je aplikacija za transfer novaca i da ju Milo Hrnić reklamira, ali to je to. Uglavnom sam ju „skipao“ na youtubeu tako da niti ne znam što mi je činiti s njom.
Ništa, pošto sam toliko lijen da mi se ne googleat navečer, par provjerenih wahatsapp grupa će sigurno dati odgovor na pitanje: „Ekipa, ima 'ko Keks Pay i kak to osposobim?“ Nije prošlo ni 2 minute, a notifikacije su dolazile jedna za drugom. Pa kako ne znam, pa jel gledam ja reklame, pa di ja živim, long story short, jedini ja nemam Keks Pay i jedino ja ne volim kokos (iz nekog razloga svako whatsapp dopisivanje završi na random kulinarskoj temi bez obzira o čemu pričali).
Da vas ne zamaram detaljima, instalirao sam Keks Pay, vratio „malom“ 178,62 kn i otkrio super aplikaciju koja će me riješiti još jedne brige u životu. Nisam kao neki koji ne žele ostaviti broj kartice nigdje, ali ugodno me iznenadilo to što slanje novaca nije kao preko mobilnog bankarstva, niti me se uvjetuje prebacivanjem računa, štednje i zalogom oba bubrega samo zato što se radi o novcu. Dapače, sve transakcije su bez naknade, a aplikaciju mogu koristiti korisnici svih banaka, više kao da šaljem poruku ili fotku na drugi broj, a ne da obavljam novčanu transakciju. Vjerujem da ću ju puno intenzivnije koristiti kada se vratimo svi na posao i grad opet prodiše uobičajenim ritmom, ali za sada sam ju već iskoristio za skupljanje love za 2 rođendana i još jedan „shopping“ za roditelje, a pri tom nisam ni iz dnevnog boravka izašao, iako bi se trebao malo pokrenut jer ću se pretvoriti u trosjed…
Sadržaj omogućio Erste
