Jogiji odavno prepoznali što žene vole

Unatoč svom briljantnom umu, veliki njemački filozof i matematičar G. W. Leibniz nikada nije u potpunosti shvatio žene. Možda se zato nije ni oženio iako je negdje oko svoje pedesete imao najbolju namjeru. Čak je i zaprosio svoju izabranicu, no ona je zatražila malo vremena da razmisli. Povijest kaže da je to omogućilo i Leibnizu da malo razmisli. I odustane. Nesumnjivo, žena je vječna zagonetka. Ne samo filozofima nego i antropolozima, znanstvenicima... Primjerice, godinama se mislilo da predmenstrualne promjene raspoloženja ozbiljno umanjuju ženine intelektualne sposobnosti. No Sharon Golub sa koledža u New Rochelleu (SAD) na grupi od pedeset sredovječnih majki dokazala je da nema znakova intelektualnog hendikepa u ovom razdoblju, nego je sve rezultat vlastitih negativnih stavova žena o sebi samima i svojim tijelima.

Stoljećima je vladalo i mišljenje o velikoj biološkoj razlici žena i muškaraca. Kasnije se pokazalo da razlike među ženama mogu katkad biti veće nego razlike između žene i muškarca. Tisućama godina smatralo se biološkom činjenicom da je muškarac hormonski i genetski grub, racionalan i pouzdan. A žena – isto tako hormonski i genetski – nježna, topla, umiljata. No, danas sve više prevladava stajalište da ove razlike nisu biološke nego socijalne. Joga zagovara starije teorije, po kojima žena nije „tek hormonski malo drukčiji muškarac“, nego doista ono što o njoj sanjaju pjesnici i romantici. Opsežna jogijska znanost o mentalnim tehnikama meditacije ili kontemplacije naglašava intuitivnost žene kao bitnu „komparativnu prednost“ nad muškarcem i njegovom racionalnom komponentom. Čini se da su jogiji, davno prije suvremenih neurologa, otkrili razliku u podjeli funkcija lijeve i desne strane mozga. Nadalje, u nizu vježbi (današnjoj, na primjer!) ženina fleksibilnost velika je prednost, a mnoge škole joge njeguju posebne vježbe pogodne i korisne za žene.