Poželjeti nešto, najlakše je.
Donijeti odluku da se želja i ostvari, malo je teže. No, provesti odluku u djelo, najteže je. A na putu koji vodi upravo kroz ove tri situacije mnogi se nađu u trenutku ulaska u novu godinu. Rijetki su oni kojima se na toj vremenskoj granici po mislima ne vrzmaju razne novogodišnje odluke: smršavjet ću, prestat ću pušiti, počet ću vježbati, manje ću trošiti... Ali često problemi nastaju vrlo brzo jer entuzijazam i ustrajnost naglo splasnu pa se od mnogih odluka, onako potiho, odustaje već u siječnju. Znači, u nečemu se griješi.
Dobra “inventura”
Upravo zbog tog sindroma “odustajanja od novogodišnjih odluka” diplomirana inženjerka elektrotehnike i certificirana trenerica edukacija Ivana Štulić već treću godinu u siječnju počinje održavati višesatne radionice nazvane “Plan za moju najbolju godinu”, a cilj im je – definirati što želimo ostvariti u godini pred nama da nam to bude najbolja godina i kako si točno osigurati uspjeh u tome.
– Jako je bitno barem jednom godišnje napraviti “inventuru” i stati malo na loptu. Razmisliti o svom životu, zapitati se koliko smo zadovoljni, što smo postigli, što nismo, i što si još želimo. Početak godine idealno je vrijeme za to – započinje naša sugovornica nastavljajući da su njezine radionice izrazito introspektivne te se puno toga zapisuje na papir jer je poanta da se čovjek zamisli nad prethodnom godinom (godinama), shvati što mu je bitno za budućnost i definira što želi ostvariti u idućoj godini.
Proces je pomno osmišljen i zasniva se na praktičnom iskustvu i saznanjima iz psihologije koja donose najbolje rezultate (pa tako polaznici mogu čuti i neke savjete koji su se pokazali izuzetno korisnima u proteklim godinama kako bi izbjegli uobičajene pogreške). Pitamo stoga što je sve potrebno da se u nekoj donesenoj odluci bude dosljedan i nepokolebljiv, da se ne odustane.
– Da bismo uspjeli, najprije trebamo definirati što nam je to bitno, a zatim trebamo precizno definirati svoju odluku i sam cilj. Primjerice, ako tvrdimo da nam je zdravlje bitno, a nijednu svoju odluku ili potez ne vežemo za ozdravljenje ili poboljšanje zdravlja, onda ili nam zdravlje nije toliko bitno ili se ne fokusiramo ispravno. Ako smo pak odlučili više vježbati, moramo precizirati – što to točno znači. Je li to jedanput, dvaput ili triput tjedno, kako ćemo i gdje točno vježbati. U teretani, u prirodi ili u stanu. Hoćemo li trčati, voziti bicikl, pješačiti, izvoditi vježbe... Naime, velik dio neuspjeha odlazi upravo na to što na samom početku nisu postavljeni dobri temelji pa ni ne znamo na što se fokusiramo. Druga stvar je ustrajnost. Neki su ljudi po prirodi uporniji od drugih. Dobro je upornost vježbati na manjim odlukama i onda je prenijeti i na one veće – savjetuje Ivana Štulić te odmah nastavlja da ljudi najčešće pokleknu i odustanu od neke odluke zbog otpora prema promjenama.
Obično vjerujemo da su odluke koje donosimo dobre za nas, ali nismo nužno spremni uložiti potreban trud da se te odluke i ostvare jer je lakše kad sve ostane isto.
– Ako pritom te odluke nisu i sasvim precizne, nego su više samo neke ideje o tome što bismo mi to mogli, vrlo lako nas pregaze svakodnevni život i obveze, vrijeme nam proleti i odjednom shvatimo da smo negdje putem odustali. Šteta je kad život tako prolazi a da ne iskorištavamo vlastite potencijale za ostvarenje svojih želja i ambicija. Što se tiče vremena pridržavanja neke odluke, to je individualno. Neki su ljudi i inače vrlo nestalni i lako odustaju, a neke ipak krasi ustrajnost. Srećom, i takvih ima mnogo, inače, pogledajte samo oko sebe, ništa se ne bi postiglo da ljudi s idejama nisu bili dovoljno ustrajni u njihovu provođenju. No, za standardne novogodišnje odluke vijek trajanja može biti i samo nekoliko tjedana ili mjesec dana. Ako ne želimo da se to i nama dogodi, potrebno je postaviti te odluke na zdrave temelje i vježbati ustrajnost – poučava nas I. Štulić te dodaje da se puno upravo novogodišnjih odluka odnosi na neki oblik poboljšanja kvalitete života.
Primjerice: prestanak pušenja, početak (ili ponovni početak) vježbanja, provođenje više vremena s obitelji... No, upozorava, koliko god plemenite bile, ako nisu dobro osmišljene i isplanirane, takve odluke vrlo često propadnu, što u osobi izaziva i stvara još veću frustraciju, a ponekad i definitivno odustajanje od pozitivnih promjena u životu. Naravno, na vlastitu štetu. Kada pak pitamo od kojih odluka ili planova ljudi najčešće odustaju, uzvraća – od onih prevelikih i preteških, poput promjene životnog stila.
Zajedničke odluke
– Kada radoholičar odluči provoditi više vremena s obitelji, to nije lak zadatak. Ako netko tko do sada nije uopće vježbao odluči krenuti triput tjedno na treninge, veća je šansa da u tome ne uspije nego da je krenuo s nekim manjim “zalogajem”. Ključno je ići polako, postupno i motivirati se malim koracima i pomacima. Ako pušač koji dnevno puši dvije kutije cigareta kaže da od sutra više neće pušiti nijednu, šanse da to i ostvari manje su. Naravno, postoje i oni kojima to uspije, no za to je potrebna čelična volja koju nisu svi imali priliku razviti tijekom život – objašnjava naša sugovornica savjetujući još nešto – donošenje zajedničke odluke.
– Lijepo je ako možeš neku odluku podijeliti s drugom osobom pa imate zajednički zadatak. Time si povećavamo šanse za uspjeh. Ipak, ako je nama nešto bitno, ne bismo trebali čekati da se pojavi netko iz okoline s istom tom željom, jer bi to moglo potrajati. Sami sebi trebamo biti dovoljno važni da krenemo u ostvarenje. U tom slučaju, bitno je okružiti se ljudima koji će nas u tome podržati. Možda uopće ne razumiju zašto to radimo i što nam to i koliko znači, ali možemo zatražiti od njih da nam budu podrška jer im je stalo do nas – reče Ivana Štulić.
>>Da biste oprostili drugima, oprostite i sebi samima