Igrom slučaja knjiga Ankice Begić "Indijanac Komanč, moj brat po krvi", koji ima svaki Odjel onkologije u hrvatskim bolnicama, kružila je u dopisništvu karlovačkog Večernjaka. Čitali smo je i gotovo svi plakali, jer knjiga je zapravo dnevnik Ankice Begić. Njena je dijagnoza bila mijelofibroza, vrste leukemije, a dnevnik je vodila u sterilnoj jedinici u KBC-a Rebro, gdje joj je transplantirana koštana srži. Zato ga je i nazvala doslovno Dnevnik liječenja matičnim stanicama.
Ispričala sve svoje muke
Ankica opisuje sve svoje muke, brojne operacije, traženje donora, težak oporavak, no ono što je neopbičnost ove priče jest činjenica da je donor pronađen u američkom registru i da je riječ o pripadniku indijanskog plemena Komanča. On je Ankici donirao matične stanice i spasio joj život iako je to strogo zabranjeno plemenskim pravilima, a i ne bi to mogao da mu pradjed nije podrijetlom iz Njemačke.
Mi novinari i kolege iz dopisništva Nadi Murganić, ravnateljici karlovačkog Doma za starije i nemoćne, predložili smo da se knjiga prevede na engleski jezik. Zaključili smo, naime, da je to priča koju mora čitati cijeli svijet kako bi se razbile barijere, otvorila srca svima koji mogu dati krv i ući u registar jer tako će nekome dati šansu za novi život.
Nada Murganić sjetila se Damira Mandića, ravnatelja karlovačke Gimnazije, a on pak svoje nekadašnje učenice, danas profesorice engleskog jezika Anamarije Kasunić, koja je odmah pristala prevesti knjigu besplatno.
Snaga Zaklade
– Na žalost, u mojoj je obitelji dosta oboljelih od karcinoma, stoga znam kakve su to muke. Prijevod je moj doprinos tome da se o bolesti priča, da se ljudi uključe u registar – kazala je Anamarija Kasunić.
Nada Murganić kaže da se veseli što će Karlovac zaokružiti ovu čudotvornu priču kojoj je cilj da se cijeli svijet ujedini u dobru jer se pokazalo, u Ankičinu slučaju, da je svijet malen.
– Marija Rukavina, koja je izgubila dijete, ima toliku snagu kojom vodi Zakladu Ana Rukavina da je to zadivljujuće, to je pozitivna energija koja svakog može pokrenuti – dodaje N. Murganić.
Ankica Begić, koja je puna duha, vesela, pozitivna osoba, odlučna u tome da mijenja svijet svojim stavom, smatra da će engleska verzija njene priče, koja će biti objavljena i na web stranici Zaklade, doprijeti i do onih koji, poput Indijanaca, imaju neke vjerske ograde kada je posrijedi doniranje.
– Veselim se što je moja knjiga pomogla mnogima da se nose s bolesti. Ja sam prva osoba koja je dobila donora iz SAD-a. Osim toga, Marija Rukavina uz mene je cijelo vrijeme, ona se bori za svakog oboljelog, za svaki život jednako snažno kao da je njen vlastiti. Nema toga što za tu ženu ne bih napravila, ona je moja druga majka, stoga vjerujem da će i prijevod pomoći Zakladi i registru. U odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je prva u svijetu po broju uzoraka u registru te po broju doniranih organa. Zaklada je zaslužna za to – dodaje Ankica. Marija Rukavina, zapravo, hvali mlade koji su puni dobrote, koji čine između 50 i 70 posto, od 45.000 uzoraka u registru. A iz registra su do sada 42 osobe dobile šansu za novi život!
>>Zagrepčanku spasile matične stanice Indijanca: Vratio me u život!
>>Bila sam dobro upakirana laž. Glumila alfa-ženu, a osjećala se kao nedorasla djevojčica
Predivna životna priča...