Ove godine navršava se 50 godina estetske kirurgije u Zagrebu i Hrvatskoj, pa i ondašnjoj Jugoslaviji. Zahvati o kojima čitamo u tabloidnim magazinima prerasli su skalpel i zavoje, njihov smisao više nije samo korekcija, već im svrha može biti i posve zdravstvenog karaktera. Ono što se nekada u estetskoj kirurgiji radilo skalpelom, danas se lako i bitno jeftinije može raditi u estetskoj medicini iglom i laserom. Dr. Nikola Milojević jedan je od najpriznatijih stručnjaka u estetskoj medicini. Njegov otac Boško prije pola stoljeća otvorio je prvu polikliniku estetske kirurgije u bivšoj Jugoslaviji.
Zašto se netko odluči baviti estetskom medicinom ili kirurgijom?
Mog oca, koji se 1967. prvi u Jugoslaviji počeo baviti estetskom praksom, to je privuklo sasvim slučajno. U nekadašnjoj knjižari Kugli, gdje je danas Zara, naručio je knjige za pravo koje je želio studirati. No, stigle su mu knjige za medicinu. To ga je vrlo zainteresiralo, a kako je bio vrlo precizan, izabrao je kirurgiju. Možda je to bila i Božja intervencija, jer imao je neki čaroban talent u svojim rukama. Ni danas mnogi ne mogu napraviti operaciju nosa onako kako je on to znao napraviti. Kod mene je drugačije, ja zapravo i nisam estetski kirurg, ali sam krenuo u tom smjeru zbog oca. Odmalena me vodio na skijanje i u lov, ali i u svoju ordinaciju na uglu tadašnje Socijalističke revolucije i Šubićeve. Gotovo da nisam znao za neku drugu karijeru, a i svidjelo mi se. Naporno je studirati medicinu, u Londonu sam znao raditi neprekidno i 72 sata. Gotovo bih napustio medicinu da nije bilo očeve klinike u koju sam se mogao vratiti. Pogotovo zato što je otac umro na polovici mog studija. Razvila se i estetska medicina, a danas sve što smo nekada radili skalpelom možemo učiniti iglom i laserom. Shvatio sam kako bih rado ostao tamo gdje je moj tata bio, ali da to ipak bude nešto novo, što ću sam graditi. I to su bile nove tehnike koje postižu isto što je i klasična estetska kirurgija, ali s minimalnom invazivnošću. Razmišljao sam i o drugim oblicima kirurgije, ponajprije ortopedskom kirurgijom dok sam u Londonu trenirao ragbi, no odabrao sam estetsku medicinu.
Vaš je otac bio prvi estetski kirurg na ovim prostorima, no tko je bila prva osoba na kojoj je napravljen zahvat?
Zapravo se to ne zna, taj je zapis negdje nestao. Moguće neka domaća poznata osoba, ali nije nemoguće i da je to bio netko izvan Jugoslavije. Znamo da se radilo o operaciji grudi. U svakom slučaju, kada je tata otvorio prvu polikliniku, dobio je nevjerojatan publicitet. Imamo i cijelu knjigu novinskih isječaka, čak i karikature Grge iz Večernjaka koje je radio Ico Voljevica.
Sigurno je bilo i poznatih.
Naravno. Ne biste vjerovali, ali kod oca je na liposukciju dolazio i Mate Parlov. A onda i Josipa Lisac, Tereza Kesovija, dolazili su mu svi poznati tadašnje Jugoslavije koji su se odlučivali na takve zahvate. Puno je surađivao s kiparima, tako se to tada radilo. Kod nas je na liposukciju dolazio Tony Cetinski, Sanju Doležal smo pomladili plazmom, pa Nina Badrić, Antonija Blaće, Kristijan Beluhan, Ronald Braus. Dolaze i glumice, a s njima morate doista paziti jer, ako posao ne napravite dobro, mogućnost njihova izražavanja licem nestaje.
Zašto se ljudi odlučuju na korektivne zahvate?
Razlozi su najčešće psihološki. Bilo da je netko došao riješiti svoje klempave uši, bilo da netko želi drugačiji nos jer želi biti ljepši, ali uvijek su to kompleksne odluke. No, u modernoj je estetskoj medicini to sada neka vrsta njege kože. Prirodnim sredstvima mi možemo učiniti jako puno. Koža je najveći organ na tijelu i stari zbog različitih čimbenika, a novodobnim estetskim zahvatima kožu možemo liječiti. Botoksom možemo riješiti bore, filerima ukloniti podočnjake, a sve zapravo za pet minuta. Ljudi se danas lakše odlučuju jer u nekim vrstama posla mlad i vitalan izgled jako je bitan. Iznenadit ćete se, ali u Londonu mi, osim voditelja Sky Newsa, za koje je nekako logično da žele svoje lice održavati mladim, dolaze i bankari koji to također žele. I bankari danas trebaju dobro izgledati je rade s ljudima, a rade izuzetno puno. Prije svega, oni ne žele izgledati umorno, nego uvijek svježe i puni energije jer time daju osjećaj sigurnosti. I cijena je zahvata danas bitno niža pa se ljudi lakše odlučuju na korektivne zahvate – oni i ne moraju biti trajni.
Nekako ispada da danas k vama više dolaze muškarci nego žene?
Naravno da ne, samo što se danas muškarci lakše odlučuju na to pa ih je sve više. No, i žena ima u bankarstvu i na televiziji. Normalno, glavna je motivacija to što žele izgledati ljepše, što je sasvim legitimno i u redu. Često govorim kako za modernu ženu odlazak na estetski zahvat treba biti isto što i odlazak k šminkerici, frizeru ili zubaru – posjetiti ordinaciju estetske medicine treba svaka tri mjeseca. U Engleskoj na svakom uglu imate doktora za botoks i filere, to je dio njege i uljepšavanja lica. A kod žena korekcija doista jest uljepšavanje. Jako puno žena dolazi nakon rastave braka jer na taj način misle da će lakše pronaći novog partnera. A ne treba podcijeniti ni faktor zadovoljstva samima sobom, kada čovjek izgleda ljepše, tada je i zadovoljniji. Korektivna medicina danas je i svojevrstan lijek protiv starenja. Lice s vremenom gubi masne naslage i počinje visjeti, no primjenom filera one se mogu nadomjestiti te na taj način pomladiti izgled. Mogućnosti su danas mnogo brojnije nego što su bile prije.
I cijene su bitno niže?
Svakako, i materijali koji se koriste jeftiniji su, a složenost je zahvata manja. Usto, i načini su plaćanja brojniji. Danas na korekciju može doći svatko tko ima karticu. K tome, estetska je medicina znatno jeftinija od estetske kirurgije. Primjerice, korekcija usana u kirurgiji stoji 15.000-20.000 kuna, a u medicini 3000-4000. Razlika je u trajnosti, no pažljivijim planiranjem možete održavati svjež izgled na zdrav način. U Londonu mi na tretmane dolaze i učiteljice i kućanice, danas je to tamo sasvim normalno i za slojeve za koje je to nekada bilo nedostižno. I kod nas se struktura mijenja, u očevu su polikliniku dolazili klijenti izvana, iz Austrije, Njemačke, danas k meni dolazi mnogo više domaćih ljudi. Ali, bez obzira na prolaznost korekcija napravljenih estetskom medicinom, ljudi se još boje priznati da su nešto radili. Donekle je to razumljivo za one koji su bili na estetskoj kirurgiji pa napravili trajan zahvat, no za privremene zahvate to stvarno nema potrebe. Pogotovo zato što, ako vam se ne svidi, učinjeno možete ukloniti.
Vjerujem kako i dalje ima ekstremnih zahtjeva?
Naravno da ima, ima slučajeva kada ljudi ne znaju procijeniti gdje je granica između poljepšanoga i pretjeranoga, a onda smo tu mi koji trebamo tu granicu odrediti, stati tamo gdje prestaje prirodno. Ponekad je dobra ideja i odbiti pacijenta, ima ih koji dođu i s fotografijom nečega za njih potpuno neprikladnog, pa i sa zahtjevima koji bi stajali na tisuće kuna, a ne bi dobili ono čemu se nadaju. Naša je odgovornost da ih na to upozorimo ili naprosto odbijemo.
Koliko godišnje imate pacijenata?
U našoj poliklinici Milo u Londonu dnevno u prosjeku napravimo zahvate na 30 klijenata, u Zagrebu 20-ak. Možda vam se čini puno, no pomogla mi je u tome i moja ekstenzivna praksa s Harley Medical Group. To je najveći britanski lanac za estetsku kirurgiju i medicinu gdje sam naučio na takav tempo, obrađivao sam i po 40 pacijenata dnevno. Danas imam iza sebe oko 20.000 zahvata. Što se tiče vrste, botoks i fileri su apsolutni broj jedan u estetskoj medicini, pretekli su kirurške zahvate, facelifting, silikonske implantate i liposukciju kod kirurgije. Tu je još i laserska depilacija dlaka. Što se silikona tiče, još su jako popularni u svijetu. Nikako ih ne preporučujemo za usne, za grudi i stražnjicu da, no za to preporučujemo neku od partnerskih poliklinika.
Ima li i neobičnih zahtjeva?
Ima. U Londonu je Azijci traže da im povećamo nos, stavimo filera kako bi im lice dobilo europskiji izgled, ali i ravnanje očiju. Na korigiranje nosa prema europskome dolaze i tamnoputi Londonci.
>>Na podvezivanje želuca i ugradnju balona pacijenti iz Hrvatske – u Tuzlu
>>Doktor Nikola Milojević proglašen vodećim stručnjakom za estetsku medicinu u Velikoj Britaniji
Pa ovo bi trebalo biti tajna ! Jako ružno odavanje imena pacijenata .