Na izlasku iz konobe sredovječni je bračni par zastao pozdraviti se s gazdom i, pružajući mu srdačno ruku, na engleskom dobacio: “Vidimo se dogodine.” On im je uzvratio pozdravi i kazao: “Vidimo se.”
Put je da sve bude lokalno
– To van je par iz Rumunjske. Dolaze u nas bit će 30 godina. Sićan ih se još kad san bija dite – izgovara Dino Kružičević vješto manevrirajući među stolovima konobe Pod odrnom u Omišu.
– Moj je dida Dinko započeja s marendama ‘67. kad je turizam bio još u povojima, nastavija otac Vicko, sad sam ja preuzeja, a imamo i malog Vicu koji će valjda nastavit. Danas su nam gosti unučad ljudi koji su dolazili još k didu. Šta da van rečen, atmosfera je baš pravo domaćinska i ne moraš ni pitat gosta šta će popit jer već znaš šta će – kaže, objašnjavajući da je odrna isto što i brajda. A gosti se u konobu vraćaju zbog dobre spize koju obitelj Kružičević već desetljećima sprema. Dino kaže da većinu namirnica nabavljaju od ovdašnjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i domaćih ljudi i da živi za dan kad će sve što imaju u ponudi proizvesti poljoprivrednici iz okolice.
– Mislim da je to pravi put i radi gostiju i radi nas i radi ljudi što se muče nešta proizvesti – objašnjava.
Da ostane prirodno
Kao specijalitete ove moderne konobe ističe svježu ribu, buzaru, domaću tjesteninu poput šurli, odreske i gradele za koje je maher njegov otac Vicko, inače zadužen i za nabavu.
Supruga Mia konobari, on je na relacija kuhinja - šank, no alfa i omega konobe je, naglašava, mati Mira koja je glavna u kuhinji, iz koje izlazi ono najbolje od konobe.
– Ako je dobra namirnica, nemoj je puno gnjavit, nego ju napravi da ostane prirodna – kaže Dino.
I zaista, jadranska hobotnica učas je bila spremljena na gradelama, servirana uz povrće sa žara te zdjelicom blitve. Taj obrok za 135 kuna bio je toliko ukusan i zbilja je vrijedio svake lipe.