Srđan sretne Srđana, ali ne tako često. Dogodi se. U Crikvenici smo se, eto, našli, na terasi restorana Bodulka. Srđan Gajić (42) veli:
Jede se s barke, ne iz hladnjaka
– Željeli smo na jednom mjestu imati najbolju gastronomiju Kvarnera. I moja Karmen je Bodulka, s Krka... – veli Gajić.
Gospođa Karmen je “frontmen” restorana, njezin je lik i na – logu.
– Mene logo više podsjeća na djevojku s Gavrilovićevih proizvoda, ali tako je dizajner vidio – smije se.
– Otac je prije više od 40 godina radio kao zaposlenik na ovom mjestu, kasnije ga je preuzeo, pa ostavio meni na brigu. Mama Anica i dalje na iglu radi šurlice i domaću tjesteninu, sve je isto kao nekad. Torte i slastice su moja briga. Kvarner je poznat po škampima. Zašto?
– Turist će se, ako ne zna finese, zabuniti pa misliti da je škamp, što je veći, to i bolji. No najsočniji su oni srednje veličine – pokazuje prstima Karmen pa nastavlja:
– Naši, s Kvarnera, posebni su po slatkoći. Jedem ih otkad znam za sebe, a nakon mene na tanjuru ne ostane ništa, čak ni za mačke – govori Karmen. I škampi se jedu sirovi, ali moraju biti direktno s barke.
– Škampar Bruno lovi zna nas. Otisne se u rano jutro pa što bude. Neki put zna uhvatiti dva kilograma, neki put sedam...
Tu se jede sve iz mora. Iz mora, ne iz hladnjaka. Zubatac, orada, kovač, škarpine...
K susjedu po šećer
– Meni ovisi o uvjetima na moru – kažu u Bodulki. Ne tako davno ispred restorana visila je sabljarka.
– Imala je 50 kilograma, a samo joj je vrh bio duži od metra. Za turiste to je bila atrakcija. Ovdje se gost osjeća dobro.
– Ako mi u restoranu ne djelujemo kao da smo kod kuće, osjetit će to i gost. A tako je najbolje raditi. Ako nema šećera, kucnemo k susjedu. Domaće šurlice sa škampima 95 kuna, a štrudla s jabukama i sladoledom 20 kuna. Uz čašu soka, za jednu osobu – račun 132 kune.