Ekspedicija po sjeveru Europe

Ledenom cestom do kraja svijeta: Dosad je samo troje ljudi prošlo tu rutu, valjda ću biti četvrti

Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL
16.12.2015., Vrbica - Hrvoje Juric iz Vrbice kod Djakova krece uskoro biciklom na 2000 kilometara dugo putovanje kroz Norvesku gdje ga cekaju ga temperature i do -20 stupnjeva Celzijusa. Photo: Marko Mrkonjic/PIXSELL
Foto: Privatni album
SAMSUNG CSC
Foto: Privatni album
hrvoje jurić
Foto: Privatni album
hrvoje jurić
26.12.2015.
u 12:22
Hrvoje Jurić iz Vrbice pokraj Đakova biciklom će voziti 2200 kilometara i prijeći Norvešku usred zime od Osla do Nordkappa na sjeveru, na minus 20 stupnjeva, po snijegu, vjetru i ledu, gdje dan traje samo šest sati...
Pogledaj originalni članak

Dan će trajati tek šest sati, a živa će se u termometru noću spuštati i do 20 stupnjeva ispod ništice. No, bit će i "gore". Na krajnjem sjeveru danje će ga svjetlo obasjavati svega sat i pol, a što noć prije stigne, niže su i temperature – smrzavat će se na jezivih minus 30. Pogled će mu pucati u daljinu prekrivenu snijegom i ledom, a 29-godišnji Hrvoje Jurić pritiskat će pedale bicikla na svom, nesumnjivo najizazovnijem putovanju. Po žestokoj zimi prevalit će gotovo 2200 kilometara kroz brdovitu Norvešku, od Osla do Nordkappa, turistički najpoznatije sjeverne kopnene točke, na otoku Mageroya.

– Kada dan bude prekratak, vozit ću i noću, nema mi druge. Imam svjetlo i na kacigi te fluorescentnu jaknu. I pouzdat ću se u sreću – počinje Hrvoje. Mladom putopiscu iz Vrbice kod Đakova sedmo je ovo putovanje biciklom po Europi od 2011.

Upravo zbog kratkih dana, ali i leda i vjetra, prelazit će dnevno tek 50-ak kilometara. Vozit će i na 720 metara nadmorske visine preko Skandinavskog gorja, kroz naselje Kvikne, ali i kroz tundru prekrivenu snijegom, gdje se između dva naselja proteže 80-ak kilometara "praznine".

Ekstremni uvjeti

Opasna avantura trajat će dva mjeseca. Usporedbe radi, u toplom bi automobilu ovu dionicu prešao za 33 sata. Projekt je nazvao "Cestom leda do kraja svijeta", a ime je to i bloga koji će s puta pisati na Večernjakovoj Blogosferi.

– Samo je troje ljudi na svijetu uspjelo odvoziti tu rutu, jedan bračni par i jedan mladić – otkriva.

Ne skriva, kako kaže, pozitivan strah.– Da me nije strah, ne bi bilo dobro, sigurno bi me zadesila neka katastrofa. Nije to dan-dva vožnje u takvim ekstremnim uvjetima, već dva mjeseca – svjestan je težine zadatka.

"Startat" će u Oslu do kojeg će odletjeti avionom jer, da krene biciklom, stigao bi tek na proljeće pa ne bi uspio "uhvatiti" zimu u Norveškoj. No, da i to može, već je dokazao kada je biciklirao 5500 kilometara od kuće do Nordkappa pretprošlog ljeta. Do otoka Mageroya na kojem je Nordkapp i Hrvojev cilj, inače, vodi sedam kilometara tunela, i to 212 metara ispod površine mora.

– Od otočnog grada Honningsvaga do Nordkappa 34 su kilometra čistine i praznine. Promet je skroz zatvoren zadnjih 11 kilometara i može se voziti samo u konvoju dva puta dnevno. Morat ću preskočiti ogradu i na svoju ruku ići gore – govori.

Vožnja zimi po krajnjem sjeveru Europe činila mu se, objašnjava, kao logičan napredak u avanturama od kojih danas, u konačnici, živi i skrbi o majci. Piše putopise, objavljuje fotografije, a privukao je i sponzore.

Zimska pustolovina stajat će ga, s opremom, gotovo 40.000 kuna. Norveška je skupa, za pizzu i pivo u restoranu treba izdvojiti i do 50 eura. Što će jesti, rješavat će usput.

Spavat će kod poznanika koje upoznaje na internetu u grupama za "couch surfing", po prenoćištima, ali i u šatoru.

– Za topli krevet mogu i odraditi dva-tri sata. Postoje društvene zajednice u kojima možete oprati suđe ili, primjerice, nahraniti svinje na farmi pa imate smještaj – planira on.

Prolazit će kroz brojna naselja, no u unutrašnjosti ga čeka i više od sto kilometara čistine i divljine.

– Svako selo u Hrvatskoj ima crkvu, župni stan i kafić, kod njih nije tako. Kafića nema u svakom naselju pa se neću imati gdje ugrijati, to me malo brine – smješka se. No, kampirati može gdje god ga je volja.

– Šator mi podnosi temperature do minus 30, a taman stanu dvije osobe, ja i bicikl – šali se naš sugovornik. Nabavio ga je ravno iz jedne tvornice u Slovačkoj.

Hrvoje Jurić ima 85 kilograma, a u bisagama će nositi 30 do 40 kilograma opreme, još 18 teži mu sam bicikl. Odjenut će se u tri sloja, navući će i potkapu i skijaške naočale.

– Nijedan dio tijela ne smije mi biti otkriven nakon što prođem arktički krug jer onda nastaju ozebline – ističe. Minus pet Celzijevih stupnjeva donja je granica za ugodno bicikliranje, sve ispod toga su ekstremi, pa i patnja.

Mokru odjeću sušit će u posebnoj foliji koju će staviti uz noge u vreći za spavanje, do jutra će biti suha. Bicikl, koji od milja zove Mrc'na, osigurao je zimskim, "čavlastim" gumama. Čavlići bi trebali spriječiti klizanje po zaleđenoj cesti.

Slavonija nije ove zime pokrivena ni snijegom ni ledom pa se na uvjete koji ga čekaju ne može adekvatno pripremiti. No, kondicija mu ne nedostaje, u prosjeku 18.000 kilometara odvozi godišnje na pedalama, što netko ne prijeđe ni automobilom. Postao mu je to stil života.

– Nijednom nisam bio bolestan u ovih pet godina, jedino mi zna malo curiti nos – govori.

Prešao cijele Alpe

A neprocjenjivo je životno iskustvo koje skuplja dok krstari različitim zemljama, drukčijim kulturama i upoznaje nevjerojatne ljude. Rado se sjeti 77-godišnje Nizozemke Ellie s kojom je tri dana biciklirao kroz Alpe prije dvije godine.

– Upoznali smo se u Italiji, spustila se Rajnom uz koju se pruža 900 kilometara biciklističke staze. Sreo sam je tisuću kilometara kasnije u Nizozemskoj. Posjetio sam je i nakon godinu dana, ona i dečko joj, vršnjak, redovito su i tada biciklirali – prisjeća se.

Prešao je lani cijele Alpe, od Austrije, Italije, Švicarske do Francuske. U 52 dana pregazio je 21 prijevoj, od kojih je 15 bilo na više od 2000 metara.

– Izgubio sam 12 kilograma i pri neuspješnom usponu na prijevoj Furka u Švicarskoj završio u bolnici, zbog napora, neispavanosti, loše prehrane – prepričava.

Pronašao ga je mještanin i odvezao liječniku. Hrvoje se probudio spojen na infuziju.

– Nisu mi ništa naplatili, i oni su bili biciklisti – prepričava. Biciklijade mu gotovo uvijek imaju humanitarnu notu. Prikupljao je, među ostalim, donacije za udrugu Duga, za osobe i djecu s posebnim potrebama, gdje volontira tri godine.

– Cilj mi je ovoga puta samo vratiti se živ i zdrav, u komadu – smješka se. Kada se vrati, o svemu će objaviti fotoknjigu i kratki film.

Obitelj mu se, kaže, već naviknula na njegove pustolovine pa se ne čude što već planira – novi, ali humanitarni pothvat. Krenut će iz Londona put Istanbula, vozit će dnevno, kako planira, nemalenih 200 kilometara. Trebat će mu 15 do 18 dana.

– Koliko dana budem vozio, za toliko obitelji će tvrtke donatori uplatiti novac, svaki dan vozit ću za drugu obitelj – otkriva nam svoju ideju. Dok se priprema za put u Norvešku, obilazi tako potencijalne sponzore i veseli se idućem putovanju.

>>Vedran Mlikota nakon 28-dnevne ekspedicije: Himalaji ću se sigurno vratiti

>>Na Technomarketovom rođendanskom slavlju Vedran Mlikota i Stipe Božić najavili zajedničku ekspediciju

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 5

Avatar Honduras
Honduras
12:12 27.12.2015.

ovaj ima mu.a svaka mu čast...

Avatar lvan12
lvan12
13:24 26.12.2015.

Uff... Sretno!

Avatar juma
juma
23:01 26.12.2015.

Naporno jeste svakako, ali ne razumijem što je tu toliko opasno? Nije Norveška Sirija ili Nigerija. Sve je tu uredjeno i organizirano, ceste odlične a ljudi kulturni i spremni pomoći. Osim toga nije ni toliko hladno. Ova zima je kao proljeće. Puno opasnije je voziti se biciklom po Zagrebu ili po Jadranskoj magistrali,