Koliko bi samo stvari stalo i što se sve prevozilo u fićeku, legendarnom modelu Fiata 600 koji je kragujevačka Zastava pod službenim imenom Zastava 600 (kasnije poznatija Zastava 750 i 800) prvo samo sklapala, a poslije i proizvodila od 1955. do 1985. godine? Prema današnjim standardima automobila fićo je sa svojom dužinom od 321 cm bio pravi minijaturni automobil od kojeg su danas kraći jedino gradski dvosjedi poput Smarta, a u fići su se nerijetko na dulja putovanja vozile i četiri, pa čak i pet osoba uz svu prtljagu i stvari koje su potrebne za ljetovanje.
Zbog čega je fićo toliko bitan za motorizaciju Hrvatske, kao i cijeli prostor bivše Jugoslavije, objavio nam je Marijo Zrna iz zagrebačkog Tehničkog muzeja.
– Fićo je, osim što je motorizirao bivšu državu, bio i simbol napretka jer je industrija 60-ih godina procvala. Tada su se počeli davati krediti za automobile, a isporuka se čekala najmanje godinu dana. Ljudi su ga pazili, sređivali i bili ponosni na njega, auto je tada bio kao član obitelji. Zato su ljudi toliko nostalgični – rekao nam je Marijo Zrna.
Talijanski Fiat predstavio je model 600 na ženevskom salonu 1955. godine, a imao je motor od 600 kubika koji se nalazio straga. Vrlo brzo nakon toga se po licenciji počeo sklapati u tvornici Crvena zastava u Kragujevcu i prema originalu koji se zvao Fiat 600, dobio nadimak “fićo”, a od toga su proizlazile i mnoge izvedenice poput “fićek”, “fića”, “ćofi”... U Torinu je proizvodnja Fiata 600 završila 1969., ali se u Jugoslaviji nastavila do 1985. godine.
Oznaka 600 označavala je kubikažu motora, a poslije su stigli i snažniji motori sa 750 i 850 kubika. Dakako, fićo je motorizirao i poslijeratnu Italiju, ali i Francovu Španjolsku u kojoj se također proizvodio kao Seat 600 prema Fiatovoj licenciji.
Licencna proizvodnja fiće u Kragujevcu bila je i prva velika investicija iz kapitalističke u komunističku državu i pravi početak otvaranja Jugoslavije svijetu. Za fiću je prema Vjesniku Ine iz 1969. godine – 1964. trebalo dati 31 prosječnu plaću, ali već idućih godina to se brzo smanjilo – 1965. trebalo je izdvojiti 27 plaća, 1966. 22 plaće, 1967. 19 plaća, a već 1968. “samo” 18 plaća. Godine 1965. u Jugoslaviji je bilo osam automobila na tisuću stanovnika (u Austriji 109, Italiji 106, u Zapadnoj Njemačkoj 164), a već 1968. godine 20 automobila na tisuću ljudi, svaki 50. stanovnik imao je automobil.
– Moj je otac bio trgovački putnik, kupio je 1966. fiću koji je bio star šest mjeseci za tadašnjih 1,4 milijuna dinara. Bio je to prvi auto u našem kraju, pravo čudo u to vrijeme. Na njemu su voziti naučili i sestra Marija i brat Branko. Dakako, i u autoškoli se polagalo na fići, a imali su ga i policajci. Narod je kupovao fiću, a direktori su se tada vozili u luksuznijoj Zastavi 1300, popularnom tristaču – rekao nam je lani Marjan Varjačić iz Đurmanca pokraj Krapine, koji je desetljećima čuvao sliku prvog automobila koji je njegov otac kupio.
Iz današnje perspektive s modernim automobilima koji nude nemjerljiv komfor i prostranost, ali i sigurnost čini se nevjerojatnim da se prije 50 godina putovalo ovakvim vozilom. A ako ste trebali pomoć na cesti koju je Automoto savez Hrvatske, kao prethodnik današnjeg Hrvatskog autokluba, organizirao 1963. godine, do vas bi stizao jedan od samo šest “žutih fića” koji su tada pokrivali cijelu Hrvatsku.
Dvije godine poslije početka proizvodnje Fiata 600, Fiat je počeo proizvoditi još manji automobil Fiat 500 koji je bio dugačak samo 297 cm. Premda imaju dosta sličnosti, primjerice, oba imaju koncepciju s trojim vratima i motorom straga, riječ je o dva posve različita modela.
Na valu retromanije, kada je već predstavljena nova verzija legendarne VW Bube i Minija, Fiat je 2007. godine na tržištu ponudio modernu interpretaciju kultnog modela 500 koji se prestao proizvoditi još 1975. godine. Uspjeh je bio fantastičan i traje još i danas 12 godina kasnije u dizajnerski gotovo istovjetnom izdanju. Štoviše, Fiat 500 dobio je cijelu liniju proizvoda pa se danas prodaju i SUV model Fiat 500X i monovolumen 500L, koji se proizvodi u obnovljenoj tvornici u Kragujevcu, gdje nekada proizvodio baš fićo.