Budimo iskreni, smrt je prilično strašna. Koliko god se protiv toga borili, to je nešto što ne možemo izbjeći. Jednu ženu - koja je gledala kako umire oko 2000 ljudi - podsjeća na to svaki dan. Liječnica palijativne skrbi Sarah Wells podijelila je najstrašnije stvari koje je čula u posljednjim trenucima života ljudi, prenosi LADBible.
Wells je provela 20 godina kao liječnica palijativne skrbi, njegujući neizlječivo bolesne pacijente. Trenutno radi kao medicinska direktorica u hospiciju Marie Curie u Solihullu, West Midlands. Nakon što je godinama radila u struci, sada smrt vidi kao 'prirodnu, normalnu i često lijepu'.
VEZANI ČLANCI:
Ona vodi tim od 10 liječnika koji istovremeno liječe 12 do 20 pacijenata s terminalnom dijagnozom. Njezinim pacijentima obično ostaju još nekoliko tjedana života. Pišući o svojim iskustvima za The Telegraph, objasnila je kako su posljednji sati ljudi 'posebno, ponizno vrijeme'.
Napisala je: 'Nedavno smo imali ženu sa zatajenjem srca koja je bila prestravljena jer je vidjela svog oca kako teško umire od istog stanja. Ali, uvjerili smo je da je umiranje općenito miran proces, tijekom kojeg ljudi postaju pospaniji jer im se organi usporavaju i padaju u nesvijest, mogu čuti i osjetiti dodir ruke, iako ne mogu komunicirati. Jednom kada ljudi shvate, to uklanja veliki dio straha, iako, naravno, to ne može spriječiti osjećaj žaljenja, od kojih je najveći neprovođenje dovoljno vremena sa svojom obitelji'.
VEZANI ČLANCI:
Wells je iznijela i važnu napomenu o svakodnevnim brigama vezanim uz posao koje svi imamo. 'Niti jedna osoba nije rekla da bi željela dulje vrijeme provesti u uredu, a žrtvovanje obiteljskog vremena u potrazi za profesionalnom potvrdom izvor je velike tuge', dodala je, 'Sjećam se liječnika – mi smo lukava skupina, navikli smo sami rješavati stvari – koji je govorio o svom kajanju što je radio tijekom Božića i odgađao praznike s voljenima kako bi se posvetio svom poslu. Gledajući unatrag, to nije ništa značilo'.
Oni koji nisu religiozni ponekad se mogu više bojati zagrobnog života. No Wells primjećuje da ju je posao učinio duhovnijom. Objasnila je: 'Uopće nisam religiozna, ali moje duhovno vjerovanje u zagrobni život je ojačano mojim radom. Pacijenti mi ne govore toliko o Bogu, nego o umrlim rođacima koje vide kako im dolaze. Ne bojim se smrti. Shvaćam što će se dogoditi i pobrinut ću se da budem okružena ljudima koje volim, jer iznad svega, ovaj me posao naučio da su naše veze s drugima ono što uistinu bitno'.
Znanstvenici objasnili što se od kojeg roditelja nasljeđuje: Od majke inteligencija, ali i ćelavost!
Kad svi samo trčimo za parama, uspjehom, rastom, da ne spominjemo danas općeprisutni strah da ćemo propustiti nešto što drugi rade (FOMO). Onda dođe kraj života i shvatimo da smo radeći to sve većinom propustili ono najbitnije, ljubav i vrijeme za ljude oko nas. Umjerenost je nestala iz rječnika današnjeg svijeta.