Liječnik pita: Smijem li prijaviti širitelja side

Dr. sc. Branko Kolarić poslao je još prije trinaest mjeseci upit pravnoj službi Hrvatskog zavoda za javnog zdravstvo, u kojem radio kao voditelj Odsjeka za HIV. Traži da mu se odgovori što može i smije učiniti kad, zbog posla koji obavlja, sazna da postoji sumnja da netko namjerno prenosi spolne bolesti jer “pravni aspekti takvog čina nisu u domeni njegove struke”.

Usmeni odgovor
Isto je pitao i Etičko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Nacionalno povjerenstvo za AIDS te Referalni centar za AIDS. Odgovore, kaže dr.sc. Kolarić, do danas nije dobio:

– Navedena tijela zasad još rade na izdavanju preporuke – objašnjava. Vlasta Emer iz pravne službe HZJZ-a kaže da je dr. Kolarić dobio traženi odgovor, no usmeno.

– Kolega je dobio usmenu informaciju na sastanku kod ravnatelja Željka Baklaića. Tamo je bila nazočna i Kolarićeva šefica, voditeljica Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti prof. dr. sc. Ira Gjenero-Margan. Bio je jasno upućen kako postupati u takvim slučajevima – objasnila je Vlasta Emer. Koje su to upute bile, nije htjela odgovoriti, već je kazala da “pitamo Kolarića”. Ravnatelj Baklaić danas je bio nedostupan za komentar jer je bio na sastanku Upravnog vijeća. Branko Kolarić poslao je upite, kaže, jer se ponekad pojavi sumnja da netko namjerno širi bolest, što se, pak, otkrije iz razgovora s osobama koje su došle na testiranje.

– Praktički sve osobe kojima je utvrđena infekcija HIV-om pridržavaju se mjera nužnih za zaštitu svojeg zdravlja, kao i zdravlja drugih, ali povremeno se dogodi da osobe koje znaju da su zaražene HIV-om ili drugom spolno prenosivom boleščću o tome ne obavijeste svoje partnere te stupe u spolne odnose bez prezervativa – rekao je dr. sc. Kolarić, ne htijući govoriti koliko se često takva sumnja javlja, niti koliko je osoba dosad namjerno prenosilo bolest te iz kojeg miljea one dolaze. Prema nekim neslužbenim informacijama, takav se slučaj dogodi jednom godišnje.

Bilo je priča, prošle godine čak i anonimnih poziva u našu redakciju, kako se sumnjičilo jednog homoseksualca da namjerno prenosi bolest. Spominjala se i oboljela prostitutka čiji su klijenti kazali kako sumnjaju da ih je ona zarazila.

Kada sazna za takve informacije, a ne proslijedi ih mjerodavnim institucijama, čini li liječnik kazneno dijelo, upitali smo u Državnom odvjetništvu i dobili potvrdan odgovor. – Neprijavljivanje kaznenog djela također je kazno djelo. Ako sumnja, liječnik je dužan prijaviti, pa makar i anonimno.

Prijave se mogu proslijediti ili odvjetništvu ili policiji. Da će podaci prijavitelja i navodnog sumnjivca ostati tajni, zajamčeno je zakonom – objašnjeno nam je u DORH-u.

Sudski nalog
Kada bi tužiteljstvo ili policija imali takvu informaciju, zatražili bi sudski nalog da se potencijalnom sumnjivcu izvadi krv, radi testiranja na HIV. Da je bila pozitivna na virus HIV-a, u tužiteljstvo bi morala ići i žrtva silovanja koju nitko nije obavijestio da je silovatelj obolio od AIDS-a, jer u nas nema pravilnika ili drugog propisa kojim bi to bilo regulirano, o čemu smo pisali prošlog tjedna. Njezin je nalaz, srećom, bio negativan. Da je bilo i drukčije, pitanje je što bi učinila jer je kazala da se boji da bi iz pravosuđa podaci “iscurili” i postali dostupni javnosti.