Budete li sreće, možda i zalutate u uličicama povijesne jezgre grada Cresa, uz miris svježe opranog rublja koje leprša na vjetru između kamenih kuća. Uske i visoke, naslanjaju se jedna na drugu i čine pravi labirint pa i manje trgove, ponegdje gornjim katovima čak natkrivajući ulice.
Na nekim pročeljima zgrada možete naići na stare grbove koji su označavali zanimanja ljudi koji su u njima živjeli.
Troja gradska vrata
U prošlosti je stara jezgra bila opasana visokim zidinama i u grad se moglo ući kroz troja gradska vrata. U sredini grada nalazi se glavni gradski trg koji je u prošlosti bio a i danas je centar svih kulturnih i društvenih zbivanja u gradu. Ondje je i kuća za koju mještani tvrde da je najuža na svijetu, širine dva metra. Put vodi i pred prekrasnu župnu crkvu, usred dana zaključanu. Ona biblijska: kucaj i otvorit će ti se, u creskom slučaju nije se obistinila. I to je, uglavnom, to. Putnik je osuđen na lutanje i neznanje jer nijedan spomenik kulturne baštine nije obilježen.
- Za to trebate dozvolu konzervatorske ispostave Rijeka i suglasnost Ministarstva kulture - tumači Darija Vasić, nekoć direktorica Turističkog ureda Cresa, danas vlasnica turističke agencije “45. paralela”. Tvrdi da se osmisliti oznake za spomenike može u tjedan dana, ali umorila se od jurišanja na vjetrenjače. Turisti su, kaže, prepušteni na milost i nemilost vodiča koji nerijetko pričaju vlastite verzije povijesnih činjenica. Divlje plaže i morski put - Identitet grada, pa i otoka u cjelini, posve je zapostavljen u svakom segmentu. Takav stav pokušavala sam mijenjati, ali nije bilo sluha, nitko se time nije htio pozabaviti – kaže.
Gosti Cresa neće se baš nauživati kupanja u gradu. U ponudi je tek plaža uz šetnicu Lungomare, pa im preostaje uputiti se na neku od divljih plaža do kojih je pristup moguć samo morskim putem. Zato, creska je luka na dnu uvale dobro zaštićena od svih vjetrova, što je čini omiljenom među nautičarima. Neki će reći da je dobro da je ljepota Cresa ostala netaknuta čak i od turizma, pa uživati u janjetini, ovčjem siru i maslinovu ulju za koje se od davnih vremena govorilo da je najbolje u cijeloj Mletačkoj Republici. A za to putokazi ne trebaju.
>>Danas se tu prodaju lokalni proizvodi, ali za stup srama i danas ima kandidata...