Ljiljana Tripović umirovljena je profesorica anglistike i povijesti umjetnosti, a već četiri godine trči razne utrke i polumaratone. Uz to se bavi i uzgojem njemačkih pinča, a jednako tako i vježba jogu te je u Društvu povjesničara umjetnosti. Pitali smo je kako je njezina priča počela, ali i zašto je trčanje toliko privlači.
Njezina avantura krenula je 2015. godine kada je počela trčati po kvartu, a zet joj je dao stvari za trčanje, od kojih neke koristi i danas.
"Počela sam uz pomoć aplikacije Runkeeper na koju me uputio zet. Krenula sam trčati po kvartu od Sigečice do Folnegovićevog naselja i na nasip uz Savu. Od zeta sam dobila nešto stvari za trčanje, to jest poklonio mi je dio svoje opreme tako da još uvijek koristim jednu njegovu jaknu za vjetar i jednu za kišu. On aktivno trči zbog posla, a ja sam mu jako zahvalna na svemu", rekla nam je Ljiljana.
Pravi razlog zašto je krenula s trčanjem je zapravo želja njezine pokojne majke da se što više kreće. Ljiljana nije mnogo razmišljala i odmah se bacila na posao, a nije ni slutila da će se zaljubiti u ovu aktivnost.
"Te godine u petom mjesecu umrla je moja mama. Njezina želja bila je da se krećem i trčim te da ne osjetim svoje tijelo kao teret. Naime, nju su boljela koljena, a imala je problem i s kilažom. To je bilo najmanje što sam mogla učiniti za nju. Tako sam kroz tugovanje prošla bezbolno, a sretna što sam zdrava i ispunjavam želju moje drage mame."
Priznala je kako voli trčati različitim kvartovima Zagreba, a najviše je veseli otkrivati nova skrivena mjesta, a nekada trči i sa svojim psima, minijaturnim pinčevima. Ozbiljnije se posvetila trčanju i utrkama kada je došla u svoj klub AK Sljeme gdje je upoznala mnogo ljudi, kao i svojeg trenera kojem je posebno zahvalna na brojnim uspjesima i medaljama.
"Moj klub ili moja druga draga obitelj je AK Sljeme. Njihova tajnica me jednom prilikom dok sam trčala na nasipu pozvala da dođem u klub trenirati. Tamo sam puno naučila (npr. što je to zimska i ljetna baza, a potom to iskusila na svom tijelu u trčanju i imala lijepe rezultate).
Putujemo na utrke izvan domovine i to je prelijepo. Nakon nekog vremena morate se učlaniti jer se tako napreduje, a stalno se uči. Tada sam nabavila i sat za trčanje, a onda je cijeli svijet bio moj. Moram naglasiti da ne bih ja toliko trajala i imala uspjeha bez uputa glavnog trenera gospodina Dragana Jankovića i njegove desne ruke tajnice Kluba Žane Rajić."
Otrčala je 25 polumaratona, a utrka od pet i deset kilometara je bilo toliko da zapravo i ne zna točan broj. S Klubom je bila na polumaratonima u Trevisu, Ravenni i Palmanovi, dok je u Hrvatskoj trčala na Plitvicama, u Iloku, Osijeku, Jaski, Splitu i Zagrebu.
Najviše joj je u sjećanju ostao Zagrebački polumaraton iz 2015. godine koji se trčao po kiši. "Bilo mi je sve to novo, pa sam ustanovila da mi je baš fino trčati po kiši. A poslije sam se okrijepila sladoledom. Klub je imao šator u Tomićevoj ulici kao i uvijek i lijepo me bodrio u prolazu, po čemu smo poznati", rekla nam je Ljiljana.
Iduća utrka na kojoj će sudjelovati je 24. studenoga kada trči zadnju seriju "Zagreb 5x5 kilometara series" koju organizira Run & Trek.
Osim u drugačijim životnim navikama, velike promjene vidjela je i na zdravstvenom polju. Kaže kako je najvažnije slušati svoje tijelo i ne pretjerivati ni u čemu.
"Trčanje je aktivnost koja vas čini zdravim kako fizički, tako i psihički. Veselo ustajem, planiram dan, šećem sa psima. Stekla sam širi krug prijatelja s kojima se redovito družim, a to je nešto najljepše."
Osim trčanja, bavi se i jogom, a zanima ju i informatika, engleski jezik te je članica Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.
"Zahvaljujući jogi unaprijedila sam svoju tehniku disanja koja mi pomaže i kod trčanja, a također dobivam na snazi i gipkosti. Svjesnija sam svojeg tijela i njegovih mogućnosti i preporučila bih je svima.
Volim sve u vezi računala i pametnih telefona, ali jednako tako i čitanje na engleskom. Član sam Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske već jako dugo i odlazim na predavanja i izložbe", priznala nam je Ljiljana.
Poruka koju je ova umirovljena profesorica dala za kraj svim trkačima je: "Slušajte svoje tijelo, ne pretjerujte, postupno pomičite granice dosega i to je to. Puno hodajte, naravno"
Pogledajte kako se zdravo hraniti nakon 50. godine života:
Halili Kamer!