Donose li Zagrepčani otočanima nesreću na brodu, pitam Hrvoja Sessu dok sjedam na krmu njegova ribarskog broda Ganač. Noge između parangala, stotina udica i flaksa.
– Vidjet ćemo za pola sata, kad izvučemo parangal. Možda mi doneseš i sreću – kaže korčulanski ribar Hrvoje Sessa (43) dok pali motor. Jedan je od nekoliko profesionalaca u mjestu, na glasu kao najbolji. Majstor je za zubace, oni su mu specijalnost. Da budemo precizni – lovac na predatore.
Fore meštra od panule
– Dodaj mi taj konop – kaže i nastavlja priču:
– Najveći zubatac kojeg sam izvadio imao je 15 kilograma, bio je i jedan gof od 55 kilograma – pokazuje rukom. Smije se, zna da mislim kako sad preuveličava.
– Misliš da lažem? Vidi, mi ribari se međusobno u Korčuli zovemo lažljivci. To bih ja, ovako filozofski rekao da se, kod nas ribara, laž o veličini ulovljene ribe prezentira kao istina kako bi se kod drugih lažljivaca pokrenula kreativnost u laganju – slikovito objašnjava.
– Na primjer, ulovim ribu od četiri kilograma. Dođem do rive, netko je vidi, već je u priči narasla na pet kilograma. Sutra je već na deset. Pa za par dana čujem da je moja riba od četiri kilograma imala pedeset! Svakom minutom veličina ulova raste. A na vagi cijelo vrijeme ista brojka. To su naše ribarske fore, mora tako biti, bilo je oduvijek – govori.
A gdje su mreže, pa ovo je ribarski brod, mudro pitam.
– Ne lovim mrežom, to mi je mrsko, ja sam meštar od panule. Udice. Mrežu samo baciš i čekaš što će se zaplesti, a kod panule moraš imati osjećaj, moraš biti profinjen. Ribolov mrežom je za fizikalce, a s panulom možeš loviti u odijelu i kravati. To je profinjen stil, za znalce. Traži duhan po brodu, a zatim mi pokazuje na more i nastavlja:
– More je velika nepročitana knjiga. Što je više čitaš, manje znaš. Takav, načitan, shvatiš koliko more ne poznaješ... Ne možeš loviti ribu u dnevnom boravku, nema tajnih vodiča na YouTubeu. Ne možeš je loviti ni na internetu. Pa nisu to Pokemoni!
Vraćam priču u dubinu mora:
– Zubatac je predator. On lovi zbog nagona, da bi ubio. Zna ubiti drugu ribu pa je ne pojesti. A poseban mu je i stil. Zamisli autocestu. Recimo, gof obilazi cijelu autocestu i traži plijen. A zubatac, stoji na naplatnim kućicama i čeka da mu morska struja sama donese plijen – govori Sessa.
– Rodio sam se na brodu, figurativno, ali otkad pamtim, ja sam na barci. Prvog sam zubaca uhvatio tek s 13 godina, tri sam godine neuspješno pokušavao. Kad sam uspio, cijeli svijet je bio moj!
Iz mora ravno na stol
Godišnje Hrvoje ulovi stotine kilograma zubaca, u Korčuli ima vlastitu konobu, u kojoj ih donosi na stol. Iz mora do stola.
– Moja obitelj je na Korčuli gotovo 600 godina, a kuća u kojoj živimo još je iz gotike, ima lavove, trifore, koje su rijetke, češće su bifore... Povijest je iza mene, radim isto što i moji preci. Okrećemo na šalu, prepričava stare štosove.
– Kultni šaljivdžija otoka, s kojim je i moj otac Kolja lovio, zvao se Roko Skoko. I taj Roko je do kraja života tvrdio da je iz mora izvadio stari šparet, da je u njemu još bilo žara, što mu je odlično došlo da pripali cigaretu, jer šibice na more nije ponio. Svi su se smijali, ali on je držao svoje. Jednom su otac i taj Roko, čekajući noć da bace mrežu, toliko popili da su mislili da su je bacili. Sjedili su satima na pučini i čekali, veselili se da je mreža toliko puna da se ni kanistri ne vide. A mreža, cijelo vrijeme pokraj njih. U barci. Suha.
Koliko je teško biti sam satima na moru, pitam ga.
– Znam biti i po deset, dvanaest sati... I noć i dan. Noću hvatam lignje, koje su najbolji mamac za zubace, a danju zubace. Terapija je to za mozak, makneš se od lešinarskog svita. Ako ne ulovim ništa, ulovim bar dobar dan, more izvuče svu negativnu energiju iz mene. Znaš, more zna biti bistrije od ljudi – govori mudro dok vadi parangal.
Nešto se miče, virkam i pitam.
– I, jesam donio sreću?
– Dva mala, ovaj je dva kilograma, ovaj četiri. Nije loše, vodim te i drugi put sa sobom...
Plovimo natrag, pitam koliko ćemo reći.
– Ovaj manji šest, a ovaj veći 12 kilograma. Sad si i ti naš, lažljivac...
Lijepo je odmoriti mozak čitajući ovaj članak, čista suprotnost političkom idiotizmu...