Čovjek sa simpatičnim labradorom zastao je kraj terase kafića u Požegi, prišao stolu i kazao:
– Bok, bok. Čuj, ja bih dva vuka...
– O.K. – kimne potvrdno glavom Nikola Radmirović (40).
– Znači, dva vuka. I mislio sam, možda bih i jedan bor. Onako, baš zeleni bor – dodaje vlasnik psa.
– Nema problema. Može, dva vuka i jedan bor. Skicirat ću nešto, pa se vidimo sljedeći tjedan – odgovara Nikola.
– Super! – kaže čovjek, okrene se i ode.
Neupućen bi se zapitao o čemu se radi, o čemu ovi govore. Da nisu špijuni, a vukovi i borovi šifrirane poruke. Ali, ne. Normalan je to razgovor majstora tetoviranja i nove mušterije.
Tetovaža kotla za rakiju
– Eto, vidiš, kod mene se tetovaže naručuju kao i kave. Daj dvije! Može, stižu dvije... – priča Nikola koji je prije 20 godina otvorio prvi salon za tetoviranje u Slavoniji. Onda ga je zatvorio, pa sad opet otvorio.
– Neka se nešto događa, ha-ha. Svakih 20 godina ja opet otvorim. Otvorit ću salon i 2037.! Kao klinac sam to radio, s 20 godina sam se toliko zvijezda iz vojarni JNA naskidao s ruku, preko njih crtao dupine... Putovao po svijetu, živio dugo vani, pa u Istri, pa se, eto, opet vratio tom poslu. Jednom sam čovjeku čak radio portret njega samoga na prsima. Ili preko leđa – tetovažu kotla za rakiju. Pa su bile popularne tetovaže kakve je imala tadašnja seks-bomba Pamela Anderson, one bodljikave žice oko ruku. Tražili su takve tetovaže i muškarci – prisjeća se Nikola što su sve ljudi tražili da im iscrta po tijelu. On je i prvi hrvatski majstor “body-paintinga”, oslikao je stotine golih ženskih tijela. I muških. Kaže – oko 500.
– Automehaničar sam. To me zanimalo jer sam kao klinac na Grobniku bio najmlađi vozač motocikla na utrkama prvenstva Europe. Ja mlad, u borbi na motociklu sa starim, iskusnim asovima. To je važan podatak! No, ljude više zanima ova priča o oslikavanju golih ženskih tijela. Mnogi me pitaju kako je kad djevojke dođu k meni, skinu se, žmirkaju, čekaju što ću reći... – odugovlači.
Idemo na konkretno. Što se dogodi?
– Ostanu razočarani. Nema tu dodira. Pa ide li autolakirer, nakon što nanese sprejem boju, prstima po automobilu?! – kaže pa dodaje:
– S djevojkom Vlatkom sam 23 godine. Od svoje 17. Ne zanimaju me druge... Samo ljubav.
I tu je priča došla na – konkretno. Kockasto srce. Suvenir koji je pokupio nagrade, eto nema tome ni desetak dana, za najbolju inovaciju u turizmu od Hrvatske udruge inovatora. Srce stoji na stolu terase u centru Požege. Inovator pokraj njega, ponosan. Isti ovaj, Nikola. Automehaničar, majstor tetoviranja, vozač utrka. Ima ideju. Ta crvena stilizirana kocka od drveta malo je veća, eto šalice kave. Izgleda zgodno.
– Ljubav, a što bismo drugo mogli ponuditi turistima koji u našu zemlju dolaze na odmor? Uzmi, recimo, obitelj Vijetnamaca koja s izleta u Rastoke, kući u Hanoi ponese hrvatsko srce. Za par kuna, to ne mora biti skupo. I sad imaju i vijetnamsko i hrvatsko srce! – priča u dahu Radmirović.
Ovo bi moglo proći. Magneti s natpisom grada su štos, ali nisu autohtoni.
– Magneti? Eto ti, frend iz Pule naručio je iz Kine magnete za hladnjak kako bi ih prodavao na štandu kraj Arene. A stigli su mu, pazi sad, magneti na kojima su dva ružičasta flaminga, tropske palme i natpis – Karlovac! Ha-ha, smijali smo se. Pitaj boga što su dobili oni u Karlovcu... – dodaje inovator.
Iznad grada plivali morski psi
Dobrih ideja nedostaje turizmu, nešto što bi nas povezalo. Uostalom, da ideja nema, vidi se na štandovima diljem obale. Ime na zrnu riže kao hrvatski suvenir? Ne.
– Imamo kravatu, imamo i licitarsko srce, penkalu, ličku kapu, ali ovo je nešto što bi, za mali novac, turiste veselilo. I bilo suvenir cijele Hrvatske. Na postolju svakog kockastog srca stoji i mjesto za natpis. Na ovom piše Požega, a moglo bi i – Slunj, Hvar, Korčula, Čabar... Može se napraviti od stakla iz Samobora ili Lipika, od bračkog kamena, slavonskog hrasta, ma mogućnosti je bezbroj. Cijeli nas svijet poznaje po kvadratićima, nogometnom dresu, napokon bismo mogli dobiti prepoznatljiv suvenir s nacionalnim simbolom koji može stajati na stolovima diljem svijeta. Tek sam nedavno dobio nagradu, još razmišljam o proizvodnji. Ali, ovo bi moglo upaliti – dodaje.
Nije kockasto srce jedina ideja koju je taj inovator osmislio kako bi privukao turiste u Zlatnu dolinu.
– Tu na obroncima oko Požege pronađeni su zubi velike bijele psine, megalodona! Plivao je tu, iznad nas, u doba Panonskog mora. Zamisli, bio je dugačak više od 40 metara, kao dva tramvaja. Danas su najveći morski psi dugi oko šest metara. A ovaj je bio šest puta veći! Da ovdje napravimo najveći muzej Panonskog mora, ljudi iz cijelog svijeta dolazili bi zbog toga u Požegu! Razmišljali smo i o tome da sagradimo najveći obelisk u ovom dijelu Europe, kao spomenik kugi, imamo ideja koliko god treba. Da i drugi čuju, evo ovi u Požegi su tu. I mi razmišljamo, dođite, nećete se razočarati... Koliko je Playboyevih zečica bilo na oslikavanju tijela?
– Lako za to. Kockasto srce, to je važno.
Koliko? Konkretno.
– Četiri. Ili pet. Ne sjećam se...