Marija Borić: Sretna sam dok Uroš i ja dišemo pod istim nebom

Mnogi ne bi pristali dići se u ranu zoru na rođendan zbog jednog intervjua, ali 29-godišnjoj glumici Mariji Borić to nije bilo teško. Susresti osobu koja toliko uživa u svom poslu i pritom ne krije emocije, strasti i pogreške danas je rijetkost. Vedra Mare, kako je prijatelji od milja zovu, osim u glumi odlično se snalazi na plesnom podiju, a još bolje s mikrofonom u ruci. Teško da bi ta romantičarka sa sanjarskim pogledom preživjela bez umjetnosti, a kamoli bez ljubavi. Nakon što je gledatelje osvojila ulogom Ivke u "Ponosu Ratkajevih" vratila se na ekrane kao Zrinka Lotar u serijalu Nove TV "Najbolje godine". A one za Mariju ne prolaze bez ljubavi jer u njoj je, kaže, još uvijek jako sretna.

Prošli utorak napunili ste 29. godina. Kako ste ga proslavili?
- Otišla sam na hokejašku utakmicu Medveščaka i Vienna Capitalsa gdje mi je Lana Klingor preko razglasa čestitala rođendan. Tri tisuće ljudi na tribinama pjevalo mi je u glas rođendansku pjesmu. Bilo je nezaboravno!

Romantičnim i pomalo sanjarskim izgledom podsjećate na neku modernu vilu. Koga ste zadnjeg začarali čarobnim štapićem?
- Hvala, ne znam jesam li. Momentalno "štapić" koristim u scenama koje radim u "Najboljim godina". Uspijeva li čarolija, znat ćemo s vremenom.

Potječete iz umjetničke obitelji, vaš je otac godinama bio operni pjevač u zagrebačkom HNK? Je li on razlog zbog čega ste odabrali glumu?
- Ne. Prvo sam se upisala na pravo jer sam htjela promijeniti svijet, ali kad sam shvatila da je moj naum neizvediv, posvetila sam se nečem što sam oduvijek jako voljela - glumi. Prvi put sam stala na kazališne daske sa sedam, drugi put s 11 i onda s 19 godina. Tad mi je postalo jasno da više ne želim sići s pozornice.

Vaša majka je ekonomistica koja se udala za opernog pjevača, a vi, glumica, zaljubili ste se u sportaša. Kako to komentirate?
- Kad se zaljubim, ne razmišljam o tome čime se bavi, noge mi se odsijeku i onda znam da se nešto važno događa. Nikad u prvom trenu ne znam s kim imam posla jer mi se ljubav dogodi na prvi pogled.

Znači li to da rijetko stojite čvrsto na zemlji?
- Ja sam Vaga u horoskopu, kod mene je uvijek sve lepršavo, u oblacima, uz sve to jako sam neodlučna. Ni na nebu, ni na zemlji. Podznak u Škorpionu je taj koji me katkad prikuje za tlo i podsjeti da uključim razum.

Odrasli ste u velikoj obitelji daleko od grada, u Stubičkim Toplicama.
- Djetinjstvo ne bih mijenjala nizašto. Uvijek je bilo zanimljivo uz moje dvije sestre (ja sam ona srednja) posebno kad me jedna od njih pogodila klompom u oko jer više nije mogla podnijeti moje pjevanje. Bila sam dijete koje je uvijek pokušavalo privući pažnju roditelja jer sam bila ona u sredini. Postavljala sam se s gardom: "Pogledajte, i ja sam tu." Naučila sam biti strpljiva što mi je pomoglo da na kraju dobijem sve što želim. Sjećam se svog pentranja po trešnji u vrtu koji je tata ovjekovječio fotoaparatom dok se preznojavao od straha da slučajno ne padnem.

Koliko ste muškarcima koje ste voljeli dopustili da vas promijene?
- Poslušam savjete, ali uvijek napravim onako kako mi srce kaže. Jednom sam bila u vezi u kojoj sam izgubila sebe, postala sam netko tko nisam ja i iskreno se nadam da mi se to više nikad neće dogoditi. Nisam se sviđala sama sebi jer sam počela gledati kroz tuđe oči, misliti tuđom glavom. Kad mi je napokon došlo do mozga, pobjegla sam glavom bez obzira.

Smatrate li se teškom osobom?
- Da. Ponekad mislim da je drugima jako teško ugoditi mi, možda sam malo prezahtjevna. U većini slučajeva želim da bude onako kako sam ja zamislila. Nije baš jednostavno sa mnom jer imam određene prohtjeve od kojih ne odstupam. S druge strane sam jako tolerantna, žena sam koja može mnogo toga izdržati. Najvažnije mi je razumijevanje i poštivanje, ako toga ima, uvijek ćemo se moći dogovoriti.

Kome ste dopustili da vas najbolje upozna, kome ste se otvorili?
- Svome posljednjem dečku Urošu Peruzziju. Njemu sam se uistinu otvorila, pustila ručnu i... Za mene ta ljubav još nije iščezla. Dijele nas obveze, tko zna što nam donosi budućnost.

Jeste li ostali u kontaktu?
- Nedavno smo se vidjeli. Nismo još uvijek definitivno prekinuli.

Jeste li ikad bili prevareni u ljubavi?
- Jesam. Kad me netko povrijedi iz inata, ne dopustim da itko vidi kako patim. Teško priznajem i pokazujem svoju ranjivost. Vrijeme je najbolji lijek za emocionalne rane.

Kad ste posljednji put zbog nekog imali poseban sjaj u očima?
- Prije nekoliko mjeseci, nisam znala da sjajim, ali su mi drugi rekli. Danas kad sam došla na set, jedna meni jako draga osoba mi je rekla da sam prekrasna i da sjajim, ne znam što je to bilo, ali nakon toga sam odlepršala s cvrkutom.


Što ste najodrješitije napravili zbog ljubavi?
- Možda to i nije odrješito, ali je meni svakako najdraže u ovom trenu, kako smo se Uroš i ja upoznali. Osjetila sam njegov pogled, okrenula se u tom smjeru i pružila ruku... Bilo je spontano, prekrasno.

Što vas je to fasciniralo kod Uroša?
- Bio je moj mir.

Biste li mogli pokloniti srce oženjenom muškarcu?
- Nikad nisam bila u takvoj situaciji, pa o tome nisam ni razmišljala. Sumnjam da bih mogla. Inače, jako teško se zaljubim, ali sam zaljubljena svaki dan. Pustim neku pjesmu pa se u nju zaljubim.

U kojim malim stvarima uživate?
- U malim noćnim razgovorima. Oni su moj način opuštanja.

Pamtite li posebno romantičnu gestu nekog dečka?
- Bio je jedan dečko koji je osjećao nešto prema meni, ali mu nažalost nisam mogla uzvratiti. Kad je putovao od Budve do Zagreba na svakoj, od ukupno 15 stanica, ubrao je za mene jedan cvijet. Cvijeće koje mi je darovao s tog putovanja nikad nije uvenulo.

Što vam je dosad u životu bio najveći izazov?
- Dobro odigrati Janis Joplin koju nisam posebno slušala. Sasvim sam spontano pristala na ulogu, a kad sam shvatila što me čeka, uhvatila me velika trema, pitala sam se mogu li ja uopće to. Moram napokon naučiti reći ne. Zbog Janis sam se vratila u Stubičke i tamo se psihički i fizički pripremala za ulogu. Svaki dan sam vozila do Zagreba na probe, a kod kuće usavršavala ulogu. Na premijeri sam osjećala velik strah, ali strast koju sam uložila u taj lik, strast koju osjećam dok glumim i pozitivna energija publike su ga pobijedili.

Jeste li skloni avanturi?
- Posljednji put sam doživjela avanturu krajem prošlog tjedna kad sam nastupala u predstavi "S ljubavlju, Janis" bez glasa, s visokom temperaturom. U zadnjoj sceni dok ležim kao mrtva na podu zapali se stolnjak od svijeće koja je pala sa stola. U polubunilu nekako sam ugasila veliki plamen i ostala u potpunom šoku. Pjevajući zadnju pjesmu sa Zdenkom Kovačiček potpuno sam se emocionalno slomila i zaplakala.

Tad ste posljednji put do danas pustili suzu?
- Plačem ja često, dođe mi tako, ne suzdržavam se. Zaplakala sam prošli vikend, zbog čega neću reći, ali sam se pošteno isplakala.


Oni koji vas najbolje poznaju na čemu vam zamjeraju?
- Nitko ne voli moju preveliku tvrdoglavost, uvijek guram svoje. S druge strane vole moju vedrinu pa mi oproste. Mlađa sestra mi zamjera što sam njezinu robu, kad smo bile mlađe, posuđivala jačim prijateljicama, a ona je bila izrazito mršava.

Što cijenite kod prijatelja?
- Što me poštuju, razumiju i što si možemo baš sve reći. Kad mi prijatelji kažu da sam pogriješila, onda znam da uistinu jesam.

Kako su prijatelji komentirali vaše televizijske uloge?
- Kad sam glumila Ivku u "Ratkajevima" prijatelji su mi znali reći: "Maro, daj uzmi onaj Ivkin kostim sa snimanja i dođi nam na rođendan." Uniforma im je rasplamsala maštu. Kritike na Zrinkin račun su pozitivne i lijepe za čuti. Najsmješniji komentar mi je dao moj prijatelj Luka Bulić: "Ma kaj god oni rekli, šešir ti jer super". Naime, u jednoj sam epizodi nosila ogroman šešir koji je bio pretežak, prevelik i prekičast.

Postoje li neke anegdote sa snimanja "Najboljih godina"?
- Na snimanju gašenja požara istegnula sam ligament zbog čega i danas moram na terapije. Nedavno me u sceni ljubljenja i grljenja Janko Rakoš slučajno čelom svom snagom udario u usta koja sam u tom trenu htjela prisloniti na njegovo čelo. Jao, kako je boljelo! To su više bolne anegdote.

Kakvi ste kad se ljutite?
- Kad sam ljuta onda svašta izgovorim, ali to nitko ne čuje. Nisam eksplozivna osoba, uvijek sve pokušavam riješiti mirnim putem.

Jeste li ikad zaplesali na stolu?
- Jesam, jednom na maturalnoj zabavi sa svojim razrednikom.

Je li vam ikad netko napisao ljubavnu pjesmu?
- Jest, i nije bio pjesnik.

Jeste li praznovjerni?
- Ne, ali kad padne zvijezda uvijek zamislim želju. Nisam osoba koja posjećuje gatare, ne interesira me što će biti u budućnosti. Samo želim uživati danas.

Koja vam je ljubavna pjesma ipak najdraža?
- "Ti ne slutiš moj povratak i moju blizinu..." To bi bio "Povratak" A. B. Šimića.

Znači li to da tiho priželjkujete Urošev povratak, da ga niste preboljeli?
- Sve dok znam da dišemo ispod istog neba, sretna sam.