nikad ne smijete odustati

Miljana Grbavac: 'Kirurgija je nekoć bila 'muški posao', ali danas to više nije slučaj'

Foto: Laura Hana Uremović
Superžena Miljana Grbavac
Foto: Laura Hana Uremović
Superžena Miljana Grbavac
Foto: Laura Hana Uremović
Superžena Miljana Grbavac
Foto: Laura Hana Uremović
Superžena Miljana Grbavac
Foto: Laura Hana Uremović
Superžena Miljana Grbavac
02.06.2023.
u 19:20
U njenom radnom kolektivu na Svetom Duhu uglavnom su muškarci, no dobar su, kaže, tim i svi se odlično slažu i međusobno pomažu. Tijekom karijere, međutim, nije joj bilo lako u nekim trenucima, čak je i pomišljala o odustajanju
Pogledaj originalni članak

Specijalistica je opće kirurgije, uža specijalizacija joj je traumatologija. Radi dva posla, kao kirurginja na Svetom Duhu i u Samoboru u Kirurškoj Poliklinici Via Medica. Uz sve to, aktivno se bavi sportom i majka je prekrasnom, šestogodišnjem dječaku. Miljana Grbavac uistinu je Superžena, a Večernjaku je to 'prijavio', njezin suprug, također abdominalni kirurg.

- U medicini sam čitav život, još u osnovnoj školi znala sam da ću biti liječnica. U obitelji mi nitko nije liječnik niti ima ikakve veze s medicinom, ja sam prva - započinje svoju priču Miljana, rođena Koprivničanka koja je nakon završene gimnazije u Đurđevcu upisala medicinu u Zagrebu. Kirurgija je, priznaje, izazovan karijerni put za svakog liječnika.

- Posao kirurga je jako odgovoran i treba puno toga proći da bi se došlo do nekog rezultata. Najteže je balansirati privatni život i poslovni, uskladiti posao majke i kirurga. I moj suprug je također kirurg pa je sve još izazovnije - navodi. Za sada se, kaže, uspiju pokriti iako na raspolaganju nemaju 'baka i djed servis'.

- Oboje radimo prekovremeno, tu su i 24 satna dežurstva u bolnici, a nakon radnog dana imamo i privatan posao u klinici u Samoboru gdje i živimo. Najbitnije je da naš sin to ne osjeti - govori. U početku, kao ženi koja specijalizira kirurgiju bilo joj je teže jer se ta grana medicine smatrala 'muškim poslom'.

VEZANI ČLANCI: 

- Kirurzi su nekad bili uglavnom muškarci, no to se drastično promijenilo. Diljem svijeta ima puno žena, sjajnih kirurga, a i kod nas u Hrvatskoj. Još uvijek, međutim, postoji predrasuda da je kirurg muškarac što, naravno, nije nimalo točno jer su žene pedantnije, mogla bih reći i odgovornije na neki način. Specijalistica sam traumatologije što je zapravo fizički posao, no nema nikakve zapreke da ga žena obavlja. Predrasude su i dalje tu, ali mislim da ih je sad sve manje i manje - iskreno će. U njenom radnom kolektivu na Svetom Duhu uglavnom su muškarci, no dobar su, kaže, tim i svi se odlično slažu i međusobno pomažu. Tijekom karijere, međutim, nije joj bilo lako u nekim trenucima, čak je i pomišljala o odustajanju.  

- Osim probijanja kao žena kroz kirurgiju, zahtjevno je i to što je potrebno puno praktičnog rada. Svatko može naučiti iz knjiga, naštrebati, praktični dio je bitniji. Zbog toga ovisiš o starijim kolegama i njihovoj volji da te nauče, da ti dozvole operirati. Zbog toga je kirurgija put koji najduže traje, treba dugo vremena da stekneš samopouzdanje i iskustvo da sam kreneš u operaciju - kazuje. Svakodnevno na poslu susreće se sa žrtvama prometnih nesreća i to, veli, znaju biti najteže operacije ponekad.

Foto: Laura Hana Uremović
Superžena Miljana Grbavac

- S posebno teškim ozljedama dolaze motoristi. Često nam dođu i oni koji prerežu udove motornim pilama. Zna biti baš teško, ne mogu to ni opisati. Katkad iz ničega pokušavamo ljudima spasiti ekstremitete, da se ne mora amputirati, a kad nekoga sašijete, bude sretan, bilo da je riječ o malim ili velikim ozljedama - opisuje svoj radni dan na Hitnoj Svetog Duha Miljana. Od stresa na poslu opušta se sportom.

- Prije sam igrala rukomet dugo, do fakulteta. Puno treniram, vježbala sam i za vrijeme trudnoće. Sport me opušta i svi moji kolege znaju da nakon dežurstva idem trčati. To je jednostavno moj način da se opustim malo. Stavim slušalice, trčim ili treniram kod kuće - govori. Za nju je Superžena svaka ona koja zna balansirati poslovni i privatni život, netko tko je istovremeno dobra majka, supruga i radnica, a u tom je balansu i najveći izazov.

VEZANI ČLANCI: 

hrabra priča

Dva puta je pobijedila tešku bolest, prvi put sa 10, a drugi put s 27 godina: Uvijek sam bila pozitivna

U pamćenju su mi urezane većinom lijepe stvari koje su medicinske sestre radile za nas, na primjer pekle palačinke, davale nam prazne šprice da se igramo itd. Najdraže mi je bilo vrijeme posjeta jer sam uvijek jedva čekala da me mama, tata ili baka posjete. Kao desetogodišnju djevojčicu najviše su me smetala ograničenja što se nisam smjela družiti s prijateljima, imunitet mi je bio slab i nikako nisam voljela piti tablete – prisjeća se Matea Meden

Njen uzor među ženama bila je jedna liječnica u KB Dubrava, vrsna maksilofacijalna kirurginja i majka petero djece.

- Imala je i nas studente uz sve to i bila je ok. Već tada sam htjela kirurgiju tako da mi je ona baš bila uzor. Danas ima dosta studentica medicine koje nam dolaze s faksa i puno njih me ispituje kako je to, a ja im uvijek pokušam dočarati, približiti jer znam da je i meni trebao netko takav. Zbog toga je moja poruka ženama da nikad ne smiju odustati, da mogu puno toga. One su te koje balansiraju više stavki odjednom i mislim da se može istovremeno biti uspješan na poslu i kao majka i supruga, no potrebni su upornost i trud - zaključuje.

 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

DU
Deleted user
04:20 03.06.2023.

Uvijek treba otici kod specijiste, ovakve treba izjegavati jos nije rodila osoba koja moze operirati od glave do pete!

IV
Ivo123
01:44 05.11.2023.

Prelijepa zena